[box] Kolumnu uređuje: Natali Steiner[/box]
Nije ti lako ovih dana. Sad ili nikad! Učinilo ti se da je došlo je vrijeme za promjene! Mladi napokon moraju doći u središte pozornosti. Toliko rada, toliko poniznosti, toliko upornosti, toliko žrtve da je dobar dio mladosti potrošen. Uzalud ili ne? Pitaš se kad će doći tvoje vrijeme? Što ti nudi ovaj sustav ? Ti njemu nudiš sve: i mladost i znanje i trud. Tko će uživati plodove tvog rada?
Voliš svoj poziv. Obožavaš obiteljsku medicinu. Biti liječnik na kojeg pacijenti misle kad kažu : „idem/bio sam kod doktora“, privilegiran je položaj u sustavu.
Čitaš svaku vijest, svaku riječ. Tražiš sebe u rečenicama koje su napisane za dobrobit ovoga naroda i njegovih liječnika. Nije ti jasno što se dogodilo. Zar netko misli da obiteljski doktori ne odlaze ili da se već ne pripremaju ? Nitko ne spominje koliko nedostaje specijalista obiteljske medicine! Tebe nema u statistici. Zašto?
Dio istine skriva se u administrativnim propisima: standardni timu je 1700, a morao bi biti 1500 pacijenata; a dio u razlici među strukama. U čemu je razlika između anesteziologa, kirurga, radiologa i specijalista obiteljske medicine? Nakon 10 ili 20 godina rada, kad bolnički kolege mijenjaju mjesto rada, njima se mijenja radno okružje i jezik ali medicina ostaje ista. Koja je razlika u očitanju RTG slike, anesteziji ili operaciji žuči jednog hrvata ili irca? Kad SOM radi u posebnom dežurstvu, već tada je velika promjena. 10 ili 20 godina rada SOM-a u jednoj sredini stvara vrlo kompleksne veze i interakcije, ne samo vezane za praćenje i skrb o pacijentima, nego i po svom javnozdravstvenom djelovanju, od kontakata na ulici do uključivanja u život zajednice. Kompleksna znanja koja se skupljaju kroz suradnju sa različitim sustavima i pravilima daju SOM-u povlašteni položaj savjetnika za zdravlje ili “odvjetnika” pacijentovih prava i potreba. Kad se ovakav doktor presadi onda to nije kao kod bolničkih kad ta “sadnica” u plodnijem tlu na očigled raste, buja i donosi plodove; SOM je “sadnica” kojemu se pri presađivanju pokida veći dio korijenja kojim je vezan za svoje siromašno “tlo” . Ponovno moraju proći godine dok se korijen ne razgrana a “sadnica” ne krene davati višestruki rod. Eto zato obiteljski doktori ostaju i izdrže puno više sa svojim narodom. Zato ih nema u statistikama, a jednako žele ostati u uređenom sustavu zajedno sa svojim bolničkim i izvanbolničkim kolegama iako i njih život vuče dalje.
