[box] Autor: Natali Steiner[/box]
“Virtualni doktor liječi virtualne pacijente u virtualnoj stvarnosti.”
Ova rečenica ima smisla dok je cjelovita jer opisuje nešto nepostojeće. Spuštanje u stvarnost donosi probleme.
“Stvarni liječnici liječe stvarne pacijente u virtualnoj stvarnosti” – događa se sve češće. Bez osobnog kontakta traje odnos liječnik-pacijent. Pa se naručuje terapija, uputnice, potvrde za pomagala, pitaju savjeti… Nakon te prve stepenice javljaju se nove potrebe; pacijent sve češće treba virtualnog liječnika jer ne može kontrolirati svoje probleme, želje, potrebe, zahtjeve i odluke, pa bi bilo zgodno kliknuti i dobiti uslugu. Opterećenim liječnicima odgovaraju virtualni pacijenti koji od njih ne traže veći intelektualni i emocionalni napor. Neka njih, naročito nekih, s druge strane računala, žica i valova .
U međuvremenu, postoje brojne težnje prema ubacivanju u komunikaciju, ali i u odnos liječnik-pacijent. U komunikacijski kanal mogu upasti mnogi ako se stvore okolnosti. Odnos liječnik-pacijent je narušen ako ne postoji povjerenje, a kako će ga biti ako će liječnik cinkati pacijenta policiji, poslodavcu, bračnim i drugim partnerima , rodbini, prijateljima i neprijateljima?
Naziv “izabrani liječnik” morao bi jamčiti veću razinu povjerenja. Koliko pacijent poznaje liječnika kojem je upućen? Uglavnom vrlo malo ili nimalo, jer nije upućen liječniku ili liječnici kao pojedincu sa imenom i prezimenom nego konzilijarnom specijalistu, a iza tog naziva u stvarnom svijetu se može zateći bilo koji liječnik , specijalizant, stažist , ali kao u komedijama, i tehničar, kućni majstor ili bilo tko – tko obuče bijelu kutu.
Otvaranje i široka dostupnost elektroničkog zapisa o međuodnosu liječnika i pacijenta narušava smisao postojanja izabranog liječnika. Zdravstveni karton je dijelom kronološki prikaz, ali i podsjetnik i usmjerivač kako nastaviti interakciju. Ponekad su upisani podaci anamneze i statusa školski primjeri, ponekad djeluju zbrčkano, nekada nemaju veze s medicinom nego su više socijalni, pravni, vrlo osobni, povjerljivi. I sada su podaci ranjivi, a široka dostupnost donosi još više pitanja i sumnji.
Ponekad bračni parovi ulaze zajedno u ordinaciju izabranog liječnika, a ponekad pojedinačno. Može li se reći da oni koji ulaze pojedinačno nešto taje jedno drugome ili možda ipak samo imaju potrebu osobnog kontakta s liječnikom? Osoba koja taji nešto supružniku bez problema će zatajiti isto liječniku pa zašto ne bi ušli zajedno i nastavili površan odnos zavaravanja.
Osobni kontakt, liječnik kao lijek , izabrani liječnik – to su pojmovi koje se olako nastoji istisnuti. Nepoznati liječnik koji pregledava nepoznatog pacijenta u dežurstvu je suprotnost obiteljskom liječniku.
Tehnologija udaljava liječnika i pacijenta, mada nam se ponekad čini kako je mogućnost kontakta na daljinu veliki napredak. Virtualni kontakt u realnom vremenu je kao hranjenje dojenčadi punim kravljim mlijekom. Mlijeko može biti sa planinske eko farme, domaće, hranjivo, punomasno, zdravstveno savršeno ispravno, ali koji bi to liječnik danas preporučio roditeljima da novorođeno dijete hrane ovakvim punim mlijekom umjesto da ga majka doji?
Informatički rečeno: dojenje nije puko prelijevanje mlijeka iz majke u dijete nego je i redovito prenošenje “nadogradnji osnovnih verzija programa” koji su “ugrađeni pri proizvodnji”, za što se u početku koristi fizički kontakt, a tek kasnije se prelazi na “bežični prijenos nadogradnji”.
Stvarni ljudski kontakt ništa ne može nadomjestiti.
