Autor: Natali Steiner

Koliko često čujete riječ “SAMO”? Što ona znači ?

Ako je niste čuli odavno, pođite u bilo koju čekaonicu u zdravstvenom sustavu. Recimo, ispred svoje ordinacije obiteljske medicine. Tu je sigurno najčešća njena upotreba.

O čemu je riječ ?

“SAMO” je naziv za “valutu” koja kola mimo financijskog sustava. Možemo je nazvati valutom jer ima svoju vrijednost. Kako je “vrijeme novac” tako se i vrijeme može prikazati kao vrijednost.

Koliko na tečajnoj listi ove valute iznosi jedan SAMO ?

Ovisi to o nizu čimbenika i inflatornih utjecaja. Što je veći pritisak na vrata i gužva u čekaonici to je i veća vrijednost jednog SAMO. U nekim trenucima to je neprocjenjivo.

Zamisli: ulaziš u prepunu čekaonicu, svi su napeti, sukob se može napipati u zraku, sestra samo što se ne dere i svako toliko ponovi: “zatvorite vrata, molim vas!”. U tom trenutku ti ulaziš, pristojno pozdravljaš i u prepunu čekaonicu ulažeš jedan SAMO govoreći: “Oprostite, molim vas, ja SAMO trebam upitati sestru, nešto kao -zašto mi lijek nije došao u ljekarnu?”. Svi zašute, a ti se odjednom nađeš na toliko željenom mjestu, u prostoriji u kojoj te sestra smireno upita o tvojim potrebama. Opet ulažeš još jedan SAMO, jer ipak nije još kraj, uspjeh je konačan kad uđeš u liječničku prostoriju. Ponoviš opet temu sa lijekom kojega nemaš. Sestra ulazi u karton pa kaže kako imaš još količinu za 35 dana i da ti je prošli put propisana kutija od 60 tableta. Ti na to tvrdiš kako su ti u ljekarni dali kutiju sa 30 komada… I odjednom čuješ čarobne riječi : “Morate pričekati dok izađe pacijent, pa ćete se javiti doktorici da ona vidi kako će riješiti taj problem”.

samo

Odjednom se ispred tebe otvara cijela paleta mogućnosti. Brzo se moraš sjetiti što ti je ono majka spominjala da joj nedostaje od lijekova; sin je spominjao nekakvu potvrdu za natjecanje … Brzo moraš misliti, a baš sad se ne uspijevaš sjetiti koje bolesti muče staru majku, niti koje je to sad natjecanje na koje ide sin. Zar se on nije prebacio sa rukometa na košarku ? Sjetiš se da te to ne treba uznemiravati jer doktorica ima računalo! Ona SAMO uđe u sustav i vidi što tebi treba. Hm, sjetiš se da su nedavno u nekom dokumentarcu prikazivali kako postoje uređaji za čitanje misli. Nisu još precizni, ali nada je velika. Pa zašto se novci rasipaju okolo na gluposti, neka ulože u razvoj te tehnologije. Baš bi bilo zgodno da ne moram objašnjavati što me muči.

SAMO, osim što može imati neprocjenjivu vrijednost, može biti i podcijenjen, pa korisnik niti ne zna koliko vremenskih jedinica on nosi. Ponekad obični SAMO iznosi 1 minutu jer je iskorišten za pitanje i kratki odgovor tipa : ako ti preko vikenda bude lošije , javiti se u ordinaciju XY. Drugi puta na obični SAMO ode cijeli termin predviđen za uobičajeni pregled 5 – 10 ili 15 minuta.

Rizik od upotrebe običnog SAMO za pacijenta ne postoji. Postoji samo korist. Dođeš na red u roku odmah ili u najgorem slučaju nakon manjeg čekanja.

Za osoblje je već problematična vrijednost jednog SAMO. To zaista često može značiti nekoliko trenutaka i izbjegavanje naknadnih nesporazuma ili dodatnog opterećenja. Problem je kad se obični SAMO pretvori u nešto što traži maksimalnu pažnju. Pitanje broja tableta koje ste dobili u ljekarni, a koje ste naveli u ordinaciji, može se lako nadograditi konstatacijom da još uvijek nakon mjesec i pol kašljete, a sada je doktorica primjetila da Vam glas zvuči promuklo. Nakon tog običnog SAMO doktorica ulazi u sivu zonu iz koje se izlazi sa zanemarivanjem bombe koja se skriva u Vašim plućima ili obične nuspojave lijeka, ili sa detaljnom anamnezom i pregledom i dodatnim upućivanjem na daljnju obradu uz savjetovanje kako bi ipak bilo pametno promijeniti svoje navike i prestati pušiti, bez obzira na to što će nalazi pokazati. Obični SAMO odjednom guta minute i minute…

Jedan SAMO ima svoju prešutno dogovorenu vrijednost oko koje se potpuno slažu liječnici, sestre i pacijenti koji ostaju u čekaonici, a ona iznosi jedan TERMIN; ponekad je to i dvostruki TERMIN. TERMIN je mjerna jedinica vremena u kojoj svaki pacijent može dobiti vrijeme svog tima bez dugog čekanja ili uzimanja tuđeg vremena.