[box] Autor: Natali Steiner[/box]
Kojoj skupini ljudi pripadaju oni koji svojim djelovanjem oduzimaju slobodu izbora mladim ljudima – liječnicima specijalistima ?
Treba li po svaku cijenu održati sustav u kojem specijalist obiteljske medicine ima diplomu koja mu ne garantira prednost pri zapošljavanju u domu zdravlja jer ravnatelj ima diskrecijsko pravo zaposliti nekoga bez specijalizacije ili sa nekom drugom specijalizacijom na radno mjesto liječnika obiteljske medicine?
Treba li učiniti sve kako bi se mlade specijaliste obiteljske medicine, pedijatre, ginekologe i stomatologe zadržalo u statusu zaposlenika domova zdravlja, iako godinama rade, educiraju se i usavršavaju, pazeći pri tome da ravnatelji doma zdravlja mogu odlučiti kome žele dati koncesiju a kome ne? Nemojmo se zavaravati, iako formalno pravno jedinica lokalne samouprave, kao vlasnik doma zdravlja, raspisuje natječaje za davanje koncesija, njihova stručna i kadrovska osposobljenost je takva da im stručne procjene predlažu vodstva zdravstvenih ustanova u njihovom vlasništvu. Zar očekivati da profesor, recimo matematike , kao pročelnik upravnog odjela za društvene djelatnosti ili sami župan , recimo inženjer građevine, samostalno procjenjuju koga treba pustiti u koncesiju? Što zna, na primjer, bolnički specijalista o primarnoj zdravstvenoj zaštiti?
Može li se reći da ovakav sustav nije koruptivan ili podložan trgovini utjecajem ?
Zar nije dio “egalitarnog sindroma” borba za povratak svih timova u dom zdravlja ? Kako nazvati činjenicu da je u nekim domovima zdravlja blizu 50% timova vraćeno u dom zdravlja ?
U što nas se pokušava vratiti kroz sotonizaciju privatizacije , iznoseći ekstremne primjere bruto zarade pojedinih koncesionara i istovremeno plašenje naroda amerikanizacijom, privatizacijom …? Metoda borbe je -svjesno varati narod- kako je davanje koncesija privatizacija implicirajući dodatna plaćanja, te to gurati kroz medije i udruge građana , izbjegavajući istinu da pacijent ni danas ne može znati da li je njegov izabrani liječnik u koncesiji, jer ima jednako besplatnu “uslugu”.
Grčevitom borbom za očuvanje svojih pozicija zaustavljeno je naše približavanje uređenim demokratskim državama u kojima se stimulira svaki oblik poduzetništva, pa tako i socijalnog, ali i poduzetničkog duha unutar javnog zdravstvenog sustava.
Dati pacijentima slobodu izbora liječnika primarne zdravstvene zaštite, liječniku omogućiti samostalnu organizaciju skrbi, te stimulativno okružje u kojem će svaki član tima pronaći motiv za poboljšanje odnosa prema pacijentima, je najbolji model koji uz mala ulaganja daje najbolje rezultate.
Pacijent u svakom trenutku može otići od liječnika kojim nije zadovoljan. Osiguravatelj kroz informatizaciju i digitalizaciju procesa rada u svakom trenutku nadzire rad liječnika i ima realni uvid u kontrolu troškova.
Zašto se, uprkos prednostima ovog sustava, uporno podržava opstanak “čudnovatog kljunaša” – a tim doma zdravlja to jest ? Osiguranik bira liječnika. Kako to izgleda ako je izabrao liječnika zaposlenika doma zdravlja:
- pri zapošljavanju ravnatelj može odbiti zaposliti specijalistu obiteljske medicine
- ugovor sa HZZO-om o pružanju zdravstvene zaštite potpisuje ravnatelj , a ne izabrani liječnik
izvršilac zdravstvene usluge primarnog liječnika i voditelj/nositelj tima (koji čak nije niti upoznat sa sadržajem ugovora koji mora provoditi) koji odgovara pravno, etički, kazneno, krivično i materijalno za svaki postupak i moguću grešku koju počini u svom radnom procesu.
- iako po zakonu dom zdravlja mora omogućiti provođenje kućnih posjeta , mnogi liječnici moraju o svom trošku ići u kućne poslove jer im to DZ nije omogućio
- o edukaciji liječnika i sestara , opremanju i uređenju ordinacije odlučuje ravnatelj
- ravnatelj doma zdravlja može biti pravnik, ekonomist ili medicinska sestra, bez iskustva u PZZ
Ako je vidljiva borba protiv napretka, protiv transparentnog sustava u kojem će se cijeniti edukacija, uloženi i minuli rad , protiv slobodnog izbora mladih ljudi u kojoj ustanovi ili vrsti prakse žele raditi , zašto ministri zdravlja a sada zdravstva godinama čekaju sa ispravljanjem nepravde? Naprotiv, neki su proveli izmjenu zakona koja proces napretka vraća unatrag.
Kome odgovara apsolutna moć ravnatelja domova zdravlja ? Ne može se reći da nije moć imati pravo ne priznati specijalizaciju kao prednost ili bez kriterija godina rada i dodatnog usavršavanja određivati tko ima pravo dobiti koncesiju a tko nije podoban. Ta moć ne proizlazi iz stručnosti niti je na dobrobit građana Republike Hrvatske. Naprotiv, ovakav sustav podriva nacionalnu sigurnost jer tjera specijaliste u najboljim godinama da odlaze u inozemstvo. Nikakva dodatna ulaganja nisu potrebna. Novac je u sustavu. Samo pojedinci žele i dalje imati moć raspodjele, a ministri zdravlja/zdravstva im to omogućuju svojim nedjelovanjem.
5