Na vijeću KoHOMa, u Koprivnici, su Jelena Rakić Matić i Jadranka Karuza izabrane za liason osobe za pitanja ESPCGa. Poziv na rimski sastanak i simpozij ove udruge partnera je prihvatila dr Karuza, te prenosi svoj izvještaj.

Naziv simpozija je bio: Frequently asked gastroenterology questions in primary care – the European general practitioners experiences. 

ESPCG je udruga koja okuplja liječnike primarne zdravstvene zaštite diljem Europe s posebnim interesom za gastroenterologiju. Oni i dalje izričito naglašavaju svoj sveobuhvatan pristup, tj. primary care perspective.

Sam stručni dio bio je, kao što smo mogli vidjeti i prošle jeseni u Zagrebu – izvrstan. Ovaj puta teme su bile inhibitori protonske pumpe, Helicobacter pylori, SIC, divertikulitis. Interesatno je koliko se pristupi razlikuju u pojedinim europskim zemljama, bez obzira što svi imamo zajedničke smjernice kojih se pridržavamo. O tome je bilo riječi i na sastanku društva, u subotu iza radnog ručka.

Ono što smatram da je rezultat velikog angažmana doktorice Rakić Matić, kako prošle jeseni, tako i u mjesecima koji su uslijedili jest činjenica da smo sada u ESPCGu punopravan član njihovog udruženja i da su oni na to vrlo ponosni.

U stručnom dijelu je sudjelovao i priličan broj talijanskih gastroenterologa, a ono na čemu društvo posebno radi je upravo ta suradnja liječnika dviju razina skrbi i dijeljenje iskustava različitih perpektiva i pristupa istom bolesniku. Ono što mogu reći kao netko iz publike – teško se moglo razlikovati tko je gastroenterolog, a tko primarac! Od stručnosti u pristupu, preko samouvjerenosti primaraca, pa do međusobnog uvažavanja. Mislim da možemo od njih učiti.

Na samom sastanku udruženja, oni također muče muku s pitanjima – tko će nastaviti njihov posao? Stoga se razvila duga i inspirativna diskusija u kojoj se otprilike zaključilo da bi se moguće sam izvršni odbor brojem članova smanjio, a formiralo se nekoliko radnih skupina po pojedinim temama, kako stručnim (grupa onih s akademskim titulama, grupa kako je to kolega nazvao – odličnih obiteljskih liječnika, itd.) tako i tematskim (grupa bolesti gornjeg gastro trakta, jetra i hepatobilijarni trakt, …). Načelno smo se i podijelili, ali o tome će tek biti govora. Svaka bi grupa onda privlačila nove članove, mlade ljude iz svojih sredina. Tako je i KoHOM dobio zadatak da pokuša u svojoj sredini naći upravo ljude sa posebnim interesom u gastroenterologiji koji bi se onda mogli uključiti više u rad udruge. Akademski bi članovi pak mogli pokretati projekte i istraživanja što je pravac koji ESPCG ne želi izgubiti.

Jako su angažirani u izradi smjernica. Ono što je bio zajednički zaključak – većinom se pri izradi smjernica ne konzultiraju primarci, a ako se i konzultiraju, to je samo “kozmetički”, a mi smo ti koji radimo s tim smjernicama u praksi i vidimo koliko one (ne)funkcioniraju. Nalazimo se i u eri hiperprodukcije smjernica i sve više je kolega koji sve manje vjeruju u njihovu vjerodostojnost. Tu je svakako prilika da mi iz PZZ počnemo raditi na svojim smjernicama. O smjernicama za celijakiju ESPCG usko surađuje i sa KoHOMom, bit će dio našega kongresa u Šibeniku, o čemu puno više može reći Jelena. Svakako žele u zemljama suradnicama pronaći ljude koji bi im u tome pomogli. Naša perspektiva je primarno – IMPLEMENTACIJA smjernica i tu smo neizostavni, mišljenje je ESPCGa. Izračunato je da jedan GP mora pročitati otprilike 5000 stranica raznih smjernica što je vrlo demotivirajuće.

Puno se govorilo i o WONCA-i, koja je pomalo razočaranje za njih i više se priklanjaju UEG-u, ali je svakako intencija preko njih usko povezivati ove dvije organizacije. Najavili su za 2020. događanja u Rumunjskoj i Bugarskoj, također ove godine u Londonu, te UEG-ov tjedan u Barceloni.

Njihovi su “workshopovi” prihvaćeni na Europe WONCA u Bratislavi pa smo dogovorili suradnju i susret i na tom važnom događanju.

Bili su iznimno zainteresirani za odjek zagrebačkog ESPCG simpozija o bolestima hepatobilijarnog sustava. Ono što se postavilo kao pitanje – koliko njihovi simpoziji “GP for GP” i širenje znanja u drugim zemljama, imaju odjeka na lokalne liječnike primarne zdravstvene zaštite i dovode li do ikakvih pozitivnih promjena? U tom smislu povezali smo se kolega Christos Lionis iz Grčke i ja u zajedničkom mini projektu kojim bismo to pokušali istražiti.

U svakom slučaju smatram ovaj događaj i ovo udruženje važnim i vrijednim suradnikom KoHOMa.

Jadranka Karuza