{"id":2114,"date":"2011-10-01T08:41:19","date_gmt":"2011-10-01T08:41:19","guid":{"rendered":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/?p=2114"},"modified":"2011-10-01T08:41:19","modified_gmt":"2011-10-01T08:41:19","slug":"uravnilovka-krivice","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/?p=2114","title":{"rendered":"Uravnilovka krivice"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Kad se poku\u0161avamo na\u0107i u percepciji vlasti, percepciji medija ili percepciji javnosti, a \u0161to je zapravo svejedno jer mediji pi\u0161u da bi se dodvorili vlasti, sada\u0161njoj ili budu\u0107oj, a javnost to sve vjeruje, pa im je svima i kut percipiranja isti, na\u0161 se polo\u017eaj mo\u017ee okarakterizirati pojmom &#8220;uravnilovke krivice&#8221;, mo\u017ee se nazvati i &#8220;pau\u0161alizacijom krivice&#8221;, svejedno.\u00a0 To se kao i svaka uravnilovka razmahalo tijekom desetlje\u0107a poslije 2. svj. rata, u vrijeme kad je uravnilovka naj\u010de\u0161\u0107e prikazivana kao pozitivan proces.\u00a0 (Neki dobronamjerni idealisti vidjeli su dobru stranu u njoj, koja je nesumnjivo i postojala u pojedinim segmentima \u017eivota, ali su je oni s druk\u010dijim idealima iskori\u0161tavali, zloupotrebljavali, unakazivali sve dok nije postala ruglo sama sebi.)\u00a0 Uravnilovka krivice zapravo je simplifikacija provedena od\u00a0onih na vlasti, i to simplifikacija s jasnom namjerom da sebi olak\u0161aju \u017eivot.\u00a0 Uvijek je, naime, lak\u0161e re\u0107i da su svi krivi nego ispitivati tko je po\u010dinio pogre\u0161ku ili zlo\u010din.\u00a0 I zato su lije\u010dnici &#8220;oni koji primaju mito&#8221; (stara simplifikacija koja je bila prisutna i kad sam se rodio), pa nas i karikaturisti crtaju sa stetoskopom oko vrata i kovertom u d\u017eepu.\u00a0 Zato lije\u010dnici nisu trebali velike pla\u0107e, jer su uravnilovkom sadr\u017eaji koverata bili moralno podijeljeni svima, primali ih oni ili ne.\u00a0 Tako je bilo i s odnosom prema radnom vremenu, lije\u010dnici su &#8220;oni koji odlaze ranije s posla&#8221;, i nije onda bilo te\u0161ko uvaliti dodatni posao da se to radno vrijeme ispuni, jednako onima koji su zaista bili virtualni doktori i prije informati\u010dkih dana, kao i onima koji su stenjali pod trostrukim brojem pacijenata i jo\u0161 pripravnostima nakon toga.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\"><!--more-->I kad se do\u0111e do simplificiranog zaklju\u010dka da su svi krivi, onda vi\u0161e nije simplifikacija nego \u010dista racionalna logika kojom iz premise nepogre\u0161ivo dolazimo do konkluzije da sve treba jednako kazniti ili ako, kao pravi medicinari, djelujemo preventivno, na sve treba primijeniti jednake mjere.  No, nemojmo se zavaravati da smo time ne\u0161to posebno u suvremenom dru\u0161tvu zato \u0161to smo lije\u010dnici.  Pa ve\u0107 svaki voza\u010d podlije\u017ee uravnilovki krivice, onog trenutka kad vam ispred ku\u0107e legne dvogrba deva jer \u017eivite blizu dje\u010djeg igrali\u0161ta, i kako je po evidenciji u va\u0161em kvartu stradalo nekoliko djece posljednjih deset godina, voze\u0107i svojom ulicom i vi ste u prosjeku slomili nekome bar jedan \u010dlanak na prstu.  Isto je tako jednostavno uravnilovkom proglasiti da svi voze prebrzo pa smanjiti brzinu na glavnoj prometnici sa \u0161ezdeset na pedeset; \u010dinjenica da nesre\u0107e nisu izazivali oni koji su vozili \u0161ezdeset nego stotrideset (i da \u0107e oni i dalje voziti stotrideset jer ih boli briga za bilo kakve propise) ne brine ideologe uravnilovke jer bi priznavanje postojanja te manjine zahtijevalo druk\u010diji napor u rje\u0161avanju problema.  Ovako, kad statistika ne poka\u017ee obe\u0107ane povoljne brojke, pred neke izbore brzina \u0107e se s pedeset smanjiti na \u010detrdeset kako bi se pokazalo koliko se vlast brine o svojim podanicima.  (A zaigrani seteri i retriveri vi\u0161e se ne\u0107e utrkivati s automobilima, bilo to iz samilosti ili dosade \u0161to uvijek pobje\u0111uju.  Osim, naravno, one koji \u0107e i dalje voziti stotrideset)<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">Ali iako nas uravnilovka krivice podsje\u0107a na neke konkretne dane na\u0161eg podneblja, ona zapravo nije ni\u0161ta novoga.\u00a0 Pa ve\u0107\u00a0po Bibliji nosimo teret isto\u010dnog grijeha, mi smo svi krivi \u0161to su nam preci Adam i Eva i \u0161to su oni obrali krivo drvo.\u00a0 (Nije \u010dudno da onda njihovi potomci pobiru sve \u0161to na\u0111u, od pretvorbenih tvornica do saborskih mirovina.\u00a0 Uostalom, i pretvorba je kr\u0161\u0107anska kategorija, na svakoj misi se obavlja pretvorbe vina u krv, pa su samo na\u0161i tajkuni malo krivo razumjeli o \u010demu se govori &#8211; ne treba ih u tome previ\u0161e osu\u0111ivati, jer u njihovim mla\u0111im danima nije o tome bilo ni slova na partijskim sastancima koje su posje\u0107ivali.)\u00a0 Uglavnom, natrag na temu, ako je Bog osobno stvaraju\u0107i svijet stvorio i prvu uravnilovku, po istoj logici svi Hrvati solidarno nose teret endehazije, a pomalo i svih onih promjena u Austrougarskoj &#8211; kad god su jednoj strani bili pravi nekoj drugoj su bili krivi.\u00a0 Pa je svejedno je li nam prapradjed jahao iza Jela\u010di\u0107a ili bio poslu\u0161nik H\u00e9derv\u00e1ryjevog ureda, nekome je sigurno bio kriv.\u00a0 I to se ne zaboravlja nego se grijesi zbrajaju\u00a0u kolektivnu masu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">Tako dolazimo i do uravnilovke krivice u neradu.\u00a0 Svi lije\u010dnici PZZ su &#8220;oni koji ni\u0161ta ne rade&#8221;, &#8220;oni koji do\u0111u u devet i piju kavu a u jedan ih ve\u0107 nema na poslu&#8221; i &#8220;oni kojima je najte\u017ei posao dignuti olovku da napi\u0161u recept i uputnicu&#8221;.\u00a0 Zato se sve mjere donose pau\u0161alno, odnose se na sve, jer oni marljivi, dakle pripadnici struka na koje se ne odnose ove karakteristike, nikad ne\u0107e iza\u0107i iz fotelje i do\u0107i pogledati koji lije\u010dnik jest a koji nije na radnom mjestu.\u00a0 I radi li ili ne.\u00a0 I pokrenuti zamorni, naporni i neizvjesni proces individualizacije odgovornosti i individualizacije krivice.  Po istom principu imamo limite za DTP.\u00a0 Jer svi smo mi gramzivi lopovi koji bismo napisali da \u0161ivamo deset pacijenata dnevno, a u\u0161i ispiremo svakome koji pokuca na vrata, od po\u0161tara do prodava\u010da knjiga.  A sve to zato da sa stotinjak dodatnih kuna dozidamo svoje dvorce, otputujemo na Havaje i poja\u010damo motore jahti kupljenih od nezaslu\u017eene goleme glavarine. \u00a0Lak\u0161e je onima koji po\u0161teno prika\u017eu svoj rad odrezati u\u010dinjeno preko limita nego provjeriti koji ih je (ako jest) lije\u010dnik poku\u0161ao prevariti napla\u0107uju\u0107i neu\u010dinjeno.\u00a0 A svaka \u0161ivana rana ima svoj o\u017eiljak i njegovo nepostojanje pokazalo bi nepostojanje savjesti onoga tko je ranu \u0161ivao olovkom umjesto iglom.  Kao \u0161to i svaki EKG nalaz ima svoju traku, i neki od onih pet ili \u0161est kontrolora koje svaki od nas hrani mogao bi oti\u0107i u ku\u0107u pacijenta i provjeriti postoji li.  I pitati je li pacijentu zaista oprano uho ili je opran novac.  Ali za to o\u010dito nema potrebe.  Jer svi smo mi kolektivno krivi zato \u0161to imamo bijelu kutu, zato \u0161to radimo u PZZ, zato \u0161to smo zavr\u0161ili sumnjivi fakultet, a osim toga smo potomci Adama i Eve i to ve\u0107inom u hrvatskoj verziji.\u00a0 Pa kako i zamisliti ve\u0107i razlog za primjenu uravnilovnke krivice?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kad se poku\u0161avamo na\u0107i u percepciji vlasti, percepciji medija ili percepciji javnosti, a \u0161to je zapravo svejedno jer mediji pi\u0161u da bi se dodvorili vlasti, sada\u0161njoj ili budu\u0107oj, a javnost to sve vjeruje, pa im je svima i kut percipiranja isti, na\u0161 se polo\u017eaj mo\u017ee okarakterizirati pojmom &#8220;uravnilovke krivice&#8221;, mo\u017ee se nazvati i &#8220;pau\u0161alizacijom krivice&#8221;, &#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false}}},"categories":[24],"tags":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p13bms-y6","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2114"}],"collection":[{"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2114"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2114\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2114"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2114"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2114"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}