( WONCA International Classiffication Commitee )
Barcelona, 3-7.listopad 2011.
Ines Zelić Baričević i doc. Marija Vrca Botica su kao predstavnice Hrvatske boravile na godišnjem okupljanju WICC-a ( WONCA International Classiffication Commitee ) u Barceloni,
3-7.10.2011.
WICC postoji od 1972. i bavi se klasifikacijama bolesti, razloga dolazaka i procesa zaštite (postupaka ) u tijeku konzultacije u obiteljskoj medicini. Upravo je izrađena web stranica na kojoj su aktivnosti ovog odbora: http://www.ph3c.org/4daction/w3_CatVisu/en/Articles.html?wCatIDAdmin=8. WICC je kreirao ICPC ( International Classification of Primary Care ) kao autorski proizvod ali se isto tako intenzivno bavi poveznicama ICPC-a sa ostalim klasifikacijama koje se koriste u obiteljskoj medicini ( MKB, SNOMED CT itd). Trentuno je u većini zemalja u upotrebi 2.revizija ICPC-2.
Pojedine sekcije odbora rade tijekom cijele godine, a jednom godišnje se odbor okuplja gdje se prezentiraju izvješća o radu tijekom godine te donose bitni zaključci i odluke vezane za daljnji rad. Marija Vrca Botica je u sekciji odbora koji analizira i izučava problematiku multimorbiditeta i epizoda bolesti, a Ines Zelić Baričević u sekciji koja se bavi revizijom i usavršavanjem šifriranja procesa zaštite, te je zadužena za implementaciju ICPC-2 za Hrvatsku. Rad tijekom okupljanja je uvijek naporan, radi se od 9 u jutro do 6 navečer s pauzom za ručak.
Ekonomska kriza u cijelom svijetu neminovno je dotakla i WONCU i WICC pa je financiranje izrade ICPC-3 verzije usporeno, međutim proces izrade je i dalje u tijeku. Ono što je novost, trenutno je u procesu izrade 11 revizija Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB – trenutno je kod nas u uporabi 10 revizija, neke zemlje još koriste MKB-9). Na sastanku odbora u Barceloni prikazana je nova verzija (pilot verzija) MKB-11, od strane WHO. Nova revizija sadržavat će ključna objašnjenja značenja pojedinih kategorija. Osim toga postojat će i vodiči za korisnike, a u svakoj kategoriji bit će simptomatologija, etiologija, liječenje i odgovor na terapiju. 2014. bit će objavljena finalna verzija dostupna javnosti ( “alfa draft”), 2015. pribavljeno odobrenje za korištenje, a nakon 2015. se planira implementacija. Sada ekipa eksperata radi u radnim grupama na pojedinim skupinama bolesti. Ovo sve jako lijepo zvuči, međutim iz naše perspektive postoji nesaglediv problem. I vječno ponavljajući: gdje smo tu mi? Predstavnik obiteljske medicine je samo u radnoj grupi za psihičke bolesti (?). Niti u jednoj drugoj radnoj grupi nema predstavnika obiteljske medicine, a pogotovo u grupi nedefiniranih simptoma. Tako da će se priča o neadekvatnosti ove klasifikacije za korištenje u obiteljskoj medicini i sa novom revizijom nastaviti.
Osim samih klasifikacija odbor diskutira i o drugim temama vezanima uz kvalitetu rada i odnos s pacijentom. ICPC klasifikacija ističe važnost stavljanja pacijenta u središte pažnje i zbivanja, prvenstveno je orijentirana bilježenju pacijentovog viđenja tegoba, procesu liječenja i ishodu. MKB je “orijentirana bolesti” i to pojedinačnoj bolesti. Uz to, bolest je liječnikovo tumačenje pacijentovih tegoba, koje vrlo često nisu bolest, pacijent ne mora uvijek biti šifriran dijagnozom bolesti. To je problem zbog čega smatramo da bi se rad u obiteljskoj medicini trebao bilježiti ICPC klasifikacijom. Ona je mala razumljiva klasifikacija sa oko 700 najčešće korištenih šifri. Svi sustavi koji koriste ICPC imaju i tzv. mapiranje prema MKB odnosno SNOMED CT (Amerika) klasifikacijama, ovisno o tome koje zemlje koriste koju od te dvije klasifikacije. Dakle kod bilježenja se uvijek korigira odabir šifri istovremenim praćenjem ICPC i MKB šifri. Trenutno se ICPC koristi u Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Crnoj Gori (!) i djelomično Belgiji. U Švicarskoj, Brazilu, Malti, Australiji su u tijeku projekti kojima se istražuju mogućnosti ove klasifikacije. Licencu su kupili 2011. Hong Kong, Georgia, Turska i Grčka (!?), a neke arapske zemlje pokušavaju pokrenuti proces dobivanja licence.
Poznato je da je društvo čitavog svijeta sve više prožeto medikalizacijom, a tu neminovno nalaze svoje interese veliki proizvođači svemoćnih dijagnostičkih uređaja i farmaceutska industrija. Smatra se da je u pozadini svih procesa financijska komponenta, pogotovo se ističe zadnja revizija psihijatrijske DSM klasifikacije prema kojoj neće biti čovjeka koji neće imati psihijatrijsku dijagnozu a samim tim i potrebu za lijekom WICC je odbor kojega osim sitnih iznosa od strane WONCA-e ne financira nitko, dakle radi se o skupini entuzijasta koji su samim tim neovisni o bilo kakvim utjecajima koji su izvan čiste “pacijentu orijentirane” medicine. Međutim, nedostatak financijske pomoći rezultira otežanim probijanjem ICPC klasifikacije u većini zemalja iako su sve zemlje svijeta prihvatile ovu klasifikaciju kao zlatni standard za istraživanja u obiteljskoj medicini. Dakle postojeće šifre kao u Hrvatskoj:11011 i 11012, zaista ne mogu ni u kojoj mjeri opisati niti prikazati razloge dolaska pacijenta, stanje pacijenta u vrijeme posjeta, postupke u procesu zaštite ili što je obiteljski liječnik radio s pacijentom tijekom posjete. Međutim proces uvođenja nove klasifikacije je uvijek složen i spor, zahtijeva vrijeme, edukaciju i temeljitu pripremu. U Hrvatskoj je nakon prevođenja dvostranog popisa šifri ICPC-a tzv.”2 pagera” na redu prijevod i objava knjige što su neki naši susjedi napravili davno ( Slovenija, Srbija…). Više informacija o svemu na web stranici www.icpc.hr
Tijekom godišnjih susreta tradicija je da član WICCa koji organizira meeting pozove odbor u svoju kuću na piće ( prošle godine u Belgiji je bila baš večera u kući jednog od najangažiranijih članova Marc Jamoullea ). Tako je ove godine tradiciju nastavio kolega GP španjolski predstavnik u WICCu Sebastian Juncosa koji živi i radi nedaleko Barcelone. Ogromnim autobusom nas 40 se uspelo uz doslovno planinu malom cestom uz koju su nanizane prekrasne kuće ( ulica se zove Ulica dvoraca :)), ne bahate i ogromne kao što je to kod nas ali vrlo toplo i s ljubavlju uređene, svaka obavezno sa psom u dvorištu. Putem nam je na krivinama ponekad zastajao dah ali smo se nekako pouzdali u to da je to vozaču valjda uobičajeno i da zna šta radi. Kad smo došli i izišli shvatili smo zašto je uputa bila da ponesemo veste ( dolje u gradu je bila temperatura oko 30 ). S vrha brda pogled je pucao na brda prekrivena gustom šumom, a temperatura je bila bar 10 stupnjeva niža.
Ostali smo očarani kućom u kojoj živi kolega sa suprugom koja inače pjeva u blues bendu, sada više ne tako aktivno, i dvoje djece. Kuća je uređena sa puno ljubavi, umjetničkih slika i antikviteta.
Nakon posjete koleginoj kući spustili smo se malo niže niz brijeg ( uz ponovno zadržavanje daha na krivinama – iskreno ne znam kako je taj vozač to uopće izveo!) u mali restoran gdje smo imali večeru sa tradicionalnim španjolskim specijalitetima.
Sve u svemu boravak u Španjolskoj ostat će nam ( osim nekih sitnih detalja lopovluka koji su valjda uobičajeni za južne zemlje ) u lijepom sjećanju.
Kao dodatak, za one koje interesira, predstavila bih našeg španjolskog domaćina – španjolsko udruženje liječnika obiteljske medicine semFYC ( www.semfyc.es )
Spanish Society for Family and Community Medicine
Sastanci su se svakodnevno održavali u zgradi udruženja i na licu mjesta smo bili fascinirani veličinom, uređenošću, brojem osoblja ( samo dolje u hodniku kroz koji smo prolazili je sjedilo 9 službenika!! ) a ja sam mislila da je Španjolska siromašna zemlja sa prosvjedima i na rubu bankrota!
U materijalima smo dobili nekoliko strana podataka o udruženju koje do jučer nisam uspjela pročitati, a kad sam pročitala moram priznati da su mi suze krenule na oči. Shvatila sam kolika snaga leži iza naše struke u drugim zemljama, koliko je uloženo u razvoj struke i njeno održavanje, a kako mi živimo kao zlostavljana djeca zatvorena u podrumu. Svakodnevno nas se uvjerava kako ne vrijedimo, kako ne radimo ( a paralelno s tim nam se svakodnevno na leđa svaljuje sve više posla ), čim progovorimo proglašava nas se drskima, bezobraznima i nezahvalnima. Kruna našeg statusa u Hrvatskoj je pravilnik o specijalizacijama u kojem nema obiteljske medicine ( jer naše mjesto nije s ostalima nego – u podrumu ). Tako da sam odlučila prevesti dio podataka iz navedenih materijala.
Dakle semFYC je neprofitno, znanstveno medicinsko udruženje čiji je cilj i zadatak razvoj obiteljske medicine u Španjolskoj. Rezultat je kombinacije napora i entuzijazma ( zvuči li vam poznato?). Ono je najjasniji primjer kako medicinska specijalnost kao cjelina preuzima odgovornost za razvoj i modernizaciju zdravstvenog sistema i zdravlja pučanstva. 1979. je prva generacija specijalizanata obiteljske medicine krenula s edukacijom i tada je osnovano Vijeće obiteljske medicine koje je postalo svjesno potrebe stvaranja foruma i grupa za diskusiju radi uspješnog završavanja edukacije. 1983. za vrijeme kongresa obiteljske medicine u Granadi službeno je oformljen semFYC s prvim predsjednikom Prietom Orzancom. U periodu od 1984-1987. stvarane su podružnice udrženja i nakon samo 3 g semFYC je imao 2000 članova. Taj početni period bio je posvećen uglavnom strukturnom razvoju društva i poticanju aktivnosti edukacije. SemFYC uspostavlja kontakte na međunarodnoj razini te je od tada semFYC konsolidirao svoju poziciju kao vodeće znanstveno udruženje u svijetu zdravstva. Zavidna količina publikacija, programa, tečajeva i drugih aktivnosti zajedno s članstvom od 16 000 svjedoči tome. Trenutno mu predsjeda Josep Basora. Osim predsjednika ima 3 potpredsjednika, tajnika, rizničara te sekcije za edukaciju, istraživanja, međunarodne aktivnosti i KOMINIKACIJU. Glavni cilj semFYCa je promocija i unapređivanje optimalnog razvoja obiteljske medicine u Španjolskoj zajedno s doprinosom razvoju primarne zdravstvene zaštite. Članovi usmjeravaju svoje napore u provođenje čitavog spektra profesionalnih aktivnosti – zdravstvene zaštite, preventivne medicine, publikacija, analiza i debata, edukacije i istraživanja. Zadatak udruženja je i da služi kao tijelo koje povećava svijest javnosti i informira ga o ciljevima i zadacima obiteljske medicine ( zvuči poznato?). I treći zadatak udruženja je da brani interese članova na području prikladnog profesionalnog razvitka. Razvojem obiteljske medicine udruženje potiče doktore da doprinose kvaliteti primarna zdravstvene zaštite. Tako semFYC radi sa, i traži suradnju sa javnom administracijom, fakultetima i ostalim znanstvenim udruženjima. Udruženje također potiče edukaciju novih obiteljskih liječnika – primjer za to je savjetodavna aktivnost udruženja Nacionalnom odboru za specijalizacije i njegov rad na novom programu specijalizacija ( bez komentara ) te prepoznavanje udruženja kao ciljnog područja na univerzitetskoj razini. Sekcija udruženja za edukaciju ima tri radne grupe: za dodiplomsku edukaciju, posdiplomsku edukaciju za obiteljsku medicinu te trajnu edukaciju. Svake godine organizira seminare te sudjeluje u ostalim seminarima na fakultetima i sl. Sekcija za istraživanja je odgovorna za mrežu istraživačkih centara i trajne edukacije za istraživanja. Sekcija za komunikaciju i medije je zadužena za image udruženja i struke. Sekcija specijalizanata je zadužena za predstavljanje ove grupe obiteljskih liječnika i osiguravanje pravilne edukacije. Međunarodna sekcija koordinira službeno predstavljanje semFYCa prema međunarodnim tijelima i radnim grupama. Od 1982. semFYC je odigrao fundamentalnu ulogu u razvoju obiteljske medicine i španjolske primarne zdravstvene zaštite vodeći obiteljske liječnike od njihovih početaka te njihove obrane i prezentiranja. Jedno od prioriteta udruženja je bilo prisutnost u odlukama zdravstvene administracije, kroz periodične kontakte, izvješća, savjetodavne službe, sudjelovanje na okupljanjima koja se tiču tekućih problema, čitavo vrijeme iznoseći poglede i stavove obiteljskih liječnika. To je rezultiralo priznavanjem specijalizacije kao jedinog načina dobivanja edukacije i titule specijaliste obiteljske medicine ( obavezne za rad u EU od 1995. ).
SemFYC je bio vodič razvoja obiteljske medicine od 1983. temeljenog na aktivnostima izvršnog odbora i godišnjim kongresima koje posjećuje više od 5000 kolega. Aktivnosti društva su se grupirale oko dva aspekta koja su temeljna za našu specijalnost: edukaciju i istraživanja. Sekcija za edukaciju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je jako aktivna – organizira seminare na svim godišnjim kongresima, raste prisutnost obiteljske medicine na fakultetima pod strogim vodstvom ove sekcije, organizira tečajeve seminare i radionice trajne edukacije te objavljuje knjige i monografije. SemFYC ima dva predstavnika u Nacionalnom odboru za specijalizacije od 1984 ( oh my God ) .
Danas semFYC ima široku podršku profesionalaca u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ( ne samo članova semFYCa ) što postavlja udruženje na čelo razvoja primarne zdravstvene zaštite u Španjolskoj. Najvažnije za spomenuti je visoka razina prezentiranih znanstvenih radova, značajan porast broja članova tijekom posljednjih par godina te visoki stupanj sudjelovanja na različitim okruglim stolovima i konferencijama. Udruženje održava tzv. “proljetne seminare”na kojima se susreću relevantni eksperti za pojedine teme, a zaključci tih debata predstavljaju strateške ciljeve smFYCa za idućih par godina. Od 1996. semFYC organizira Ljetnu školu na kojoj se kombinira uvježbavanje širokog spektra praktičnih vještina sa relaksacijom i odmorom ( wow! ).
Na međunarodnom planu raste aktivnost semFYCa kroz sudjelovanje u radu EURACTa, EURIPa, EGPRW, WICCa, EQUIPa…
Obiteljski liječnik u Španjolskoj zna da je najbolji način doprinosa razvoju zdravstvenog sustava težnja i postizanje izvrsnosti u svom radu. Tako će napori usmjereni edukaciji i istraživanjima okupirati značajan dio aktivnosti udruženja u budućnosti.
