“Peer grupa”
Tko, što, kako, zašto?
Oduvijek su se stručnjaci istih profesija dobro osjećali nalazeći se u društvu sličnih stručnjaka kojima mogu izlagati svoje dobre rezultate rada i koji ocjenjujući njihove rezultate iste potvrđuju ili ih čak uzimaju kao pozitivan korak u unapređenju vlastitog djelovanja. Naravno da nekad kritika na takvom skupu može “pogoditi” kritiziranoga, ali konstruktivnu diskusiju uvijek treba gledati kao pomak ka unapređenju razmišljanja, ponašanja i profesionalnog postupanja koja doprinosi i stručnjaku, ali i onima koji o njemu ovise.
Ovaj osvrt nastao je kao razmišljanje o tome što “peer” grupa jest, tj. što bi u Hrvatskoj ona mogla i trebala biti u 2014. i dalje. Nadam se da će ovdje iznesene sugestije – onima koji nisu o tome čuli ili im koncept nije dovoljno jasan – u tome pomoći.
(“Peer” eng. za ljude koji su bliski u pojedinoj kategoriji, kao npr. dob, obrazovanje, socijalno stanje, kolege s posla i sl. “Peer review” – eng. za ocjenjivanje/procjenjivanje znanstvenog, akademskog ili drugog rada od strane drugih koji rade na istom polju rada u direktnoj ili indirektnoj komunikaciji). Prilagođeni prijevod bi bio “Stručni sastanak grupne prakse” (ili grupnih praksi). Najjednostavnije se može usporediti sa stručnim sastankom klinike ili odjela, ali na razini primarne zdravstvene zaštite. U njemu sudjeluju članovi jedne grupne prakse ili više njih – jednake dodiplomske edukacije, npr. doktori medicine. Moguće ga je održati među stručnjacima više specijalnosti npr.: obiteljski doktori, pedijatri i ginekolozi zajedno mogu diskutirati o zdravstvenim problemima djevojčica do 18 godina, njihovom zdravom razvoju, problemima kontracepcije i njihovom rješavanju, nasilju u obitelji ili okolini, – dakle situacijama s kojima se sve tri grupe liječnika jednako mogu susretati u svojem radu. Iz toga je vidljivo da je jasan osnovni interes/uvjet za sudjelovanje – mogućnost unapređenja svojeg rada, rješavanja dvojbi ili usvajanja novih znanja. Također, povremeni vanjski gost stručnjak/diskutant može doprinijeti učenju novina o medicinskoj znanosti.
Takav sastanak nema ograničenja u broju sudionika, no smatram da bi bilo potrebno da sudjeluju najmanje troje, a najviše 30 tak sudionika. Preporučio bih do 15 zbog veće mogućnosti rasprave i njene kvalitete u zadanom vremenu. Pretpostavka je da se za prikaz nekoliko slučajeva i diskusiju o njima, zaključke te za raspravu o organizacijskim stvarima unutar grupne prakse i samog zdravstvenog sustava kroz koji se vode pacijenti – nije potrebno više od 2 sata, a najčešće bi bilo dovoljno i sat i pol. Tema sastanka ne mora biti vezana za konkretan slučaj/pacijenta jer se može raspravljati i o hipotetskim situacijama, slučajevima koji su se drugdje dogodili. Sastanak bi bilo poželjno održati na kraju radnog vremena bilo u jednoj od praksi ili na drugom prikladnom mjestu koje je dostupno svima, a omogućuje jasnu i glasnu raspravu (OPREZ: bez eventualne zainteresirane, nestručne javnosti koja bi mogla rado slušati o čijim problemima se diskutira!). Ako se stručni sastanak grupne prakse održava tijekom radnog vremena ordinacija, nužno je adekvatno obavijestiti pacijente te ostaviti kontakt broj(eve) mobitela za slučaj hitnosti i/ili med. sestru da pruži uslugu ili informacije eventualnim pacijentima. Najčešće se ipak radi o sastanku unutar jedne specijalizacije na kojem se obrađuje primjer slučaja pacijenta s određenim zdravstvenim ili drugim problemom koje liječnici susreću u svojem radu, a čije rješavanje može unaprijediti rad ostalih sudionika rasprave. Također, slučaj se može iznijeti kao neriješeni ili diskutabilno riješen problem te se potražiti mišljenje o postupanju ili mogućnostima drugačijeg pristupa u liječenju od drugih kolega na stručnom sastanku. Novosti o organizaciji npr. upućivanja, informiranje o ustanovama/djelatnostima koje provode zdr. zaštitu mogu također biti teme skupa.
Ne treba isključiti nitizajedničke stručne sastanke cijelih timova – liječnika i sestara (tehničara) – ukoliko su teme ili prijedlozi organizacijskih promjena bitni za zajednički rad. Sugestije više ljudi, prijedlozi i konstruktivne kritike mogu samo unaprijediti početni
prijedlog ili ga pokazati kao nepotrebnim, štedeći vrijeme i investicije. Gostujući stručnjaci na stručnom sastanku mogu biti specijalisti drugih kliničkih specijalnosti, članovi proširenog tima na nekom području – npr. patronaža, socijalni radnik, ali i svećenik, fizioterapeut, farmaceutski stručni suradnik te drugi čija specifična znanja, vještine i informacije koje donose mogu doprinjeti boljem budućem radu članova.
Za evidenciju Stručnog sastanka grupne prakse potrebno je voditi kratak zapisnik koji sadrži potpise sudionika te navedene teme o kojima se raspravljalo. Ukoliko je bilo posebnih zaključaka te zadavanja zadataka (npr. prezentiranje neke specifične teme iz medicine) trebalo bi ih navesti. Po jednu kopiju zapisnika treba primiti svaki član grupne prakse radi vlastite evidencije, a original treba čuvati osoba odabrana za to. Radi izvještavanja HZZOa o provedenim sastancima trebalo bi uvesti poseban DTP postupak koji glasi ne na pacijenta, nego na ordinaciju/tim koji bi se mogao fakturirati HZZOu i prikazati u izvještajima. Napominjem da “peer” grupa NE MORA biti vezana za konkretnog pacijenta, jednog ili više (neki PU HZZOa su naveli da mora!) nego predstavlja postupak cijelog tima/ordinacije.
Stručni sastanak se treba prijavljivati Hrvatskoj liječničkoj komori kao dio trajne medicinske edukacije putem web obrasca za prijavu dostupnog na www.hlk.hr. Obavezno je korištenje naziva “Stručni sastanak liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti”. Predviđeno je bodovanje sudionika s 2 boda, a eventualnog predavača s 3 boda. Bodovanje se izvršava odmah nakon prijave i za njega nije potrebno odobrenje povjerenstva što će biti dostavljenom emailom nakon prijave. Detaljnije o prijavi je napisala prim. Vjekoslava Amerl Šakić u svojem emailu na listi KoHOMa te je objavljeno na webu KoHOMa (http://kohom.hr/mm/?p=4278)
HZZO preporučuje najmanje 10 sastanaka godišnje, a ispunjenjem toga se osigurava najmanji potreban broj bodova za relicenciranje pri HLKu (20 godišnje).
Poštovani kolegice i kolege, nadam se da Vam je ovaj osvrt pojasnio svrhu i smisao “peer” grupa čiju važnost je prepoznao i HZZO. Vrijeme je da to prepoznamo i mi sami te da krenemo u unapređenje svog rada vlastitim snagama i snagama kolega s kojima radimo, ako ne vrata do nas, onda na sličnom području.
Mario Malnar, dr.med. SOM.
26. Siječnja, 2014.
2
0.5