PRIJEDLOZI ZA KVALITETNIJU OPĆU/OBITELJSKU MEDICINU NA 5. KONGRESU KOHOM-A U ŠIBENIKU, 22.-25.5.2014. DR. JOHN WYNN-JONES KOMENTIRAO JE KVALITETU OPĆE/OBITELJSKE MEDICINE U HRVATSKOJ
izvor: www.pharmabiz.hr
“Zdravstvena zaštita u okviru obiteljske medicine troškovno je najučinkovitija i najviše usmjerena na pacijenta”
Impresioniran sam visokom kvalitetom hrvatskih liječnika opće i obiteljske medicine koje sam imao priliku upoznati tijekom svog boravka u Hrvatskoj. Ovo je moj četvrti posjet Hrvatskoj i vidim je kao predvodnicu i pokretača promjena u čitavoj regiji. Ne smijemo zaboraviti kako je ovo domovina Andrije Štampara, kolijevka opće prakse kakvu danas poznajemo.
Primarna zdravstvena zaštita diljem Europe suočena je s brojnim problemima. Unatoč tome što svi dokazi upućuju da je pružanje zdravstvene zaštite u okviru obiteljske medicine troškovno najučinkovitije i najviše usmjereno na pacijenta, vlade još uvijek mnogo veći dio proračunskih sredstava usmjeravaju na bolničku službu. U Velikoj Britaniji je udio potrošnje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti jednak onom u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, unatoč tome što vlada otvoreno zahtijeva da se veći broj usluga pruža na razini opće prakse. Liječnici opće/obiteljske medicine diljem Europe rade sve više budući da to vlade traže od njih. Međutim, za razliku od dodatnog radnog opterećenja financijska sredstva to ne prate već i dalje ostaju u bolničkom sektoru.
Usto, na horizontu se nazire oluja sa sve starijom populacijom (s multiplim kroničnim morbiditetom) i sve manje sredstava uslijed financijske krize. Također je očito da, što je zdravstveni sustav sofisticiraniji, to veći dio sredstava odlazi na održavanje statusa quo, vjerojatno iz razloga što brojni različiti interesi stoje na putu promjenama. Liječnici su, kao profesionalna skupina, najmanje skloni promjenama, a to je zasigurno vidljivo i u Hrvatskoj gdje bolnički sektor dominira zdravstvenom službom.
Vlade bi u budućnosti trebale ojačati i poticati primarnu zdravstvenu zaštitu budući da je to jedini način sprječavanja bankrota zdravstvenog sustava, međutim tu nas čeka još mnogo posla. Jasno je, ujedno, da primarna zaštita mora služiti i kao čuvar ulaza prema ostatku zdravstvenog sustava jer, iako bi bilo krasno dozvoliti pacijentima da biraju kojeg specijalistu bi direktno posjetili, to si jednostavno ne možemo priuštiti.
Što se tiče Hrvatske, potrebne su hrabre promjene kako bi došlo do poboljšanja, no nažalost, ja osobno ne vidim takvu mogućnost u trenutnom okruženju.
U tom pogledu, moji prijedlozi bili bi sljedeći:
1. Poboljšajte status liječnika opće/obiteljske medicine i osigurajte da ih se percipira kao specijaliste jednake s bolničkim liječnicima, što je jedino ispravno budući da oni vide 90% nacionalnog morbiditeta. Proširite obrazovanje liječnika opće medicine i omogućite dovoljno radnih mjesta kako vaši mladi liječnici ne bi trebali napuštati zemlju.
2. Prebacite dio financijskih sredstava iz bolničkog sektora u opću praksu. Novac će se trošiti učinkovitije. Većina zemalja ima previše bolničkih kreveta, a to bi gotovo sigurno dovelo do smanjenja broja bolnica. Mnogi će se tome opirati, iako to ima logičnog smisla.
3. Akademsko obrazovanje liječnika proširite izvan sveučilišta. Dovedite studente medicine u praksu (osobito ruralnu praksu) i iskoristite ove vrijedne resurse kako biste studente podučili osnovama medicine u zajednici (ne samo općoj praksi). U tu svrhu veći broj liječnika opće prakse trebalo bi se uključiti u edukaciju studenata u ulogama tutora, predavača i mentora. Na ovom kongresu prisustvovalo je 700 liječnika obiteljske medicine koji bi svi mogli podučavati nove generacije i poticati ih na karijeru u općoj praksi u svojoj zemlji. Mnoge naše smjernice u općoj praksi temelje se na istraživanjima koja se ne provode u primarnoj zaštiti, što je zabrinjavajuće. Trebalo bi omogućiti liječnicima opće prakse akademski razvoj temeljem provođenja kvalitetnih istraživanja u zajednicama. I u konačnici, svi moji kolege koji su kao tutori uključeni u edukaciju mladih kolega kažu kako podučavanje dodaje vrijednost i užitak u njihovom svakodnevnom radu i obogaćuje im karijere.
4. Proširite uloge medicinskih sestara, omogućite im kontinuiranu edukaciju i razvoj karijere. Čini mi se da medicinske sestre ovdje provode previše vremena radeći administrativne poslove umjesto skrbi o pacijentu. Sestre bi mogle pratiti većinu kroničnih bolesnika u praksi, oslobađajući liječniku vrijeme kako bi se mogao baviti akutnim bolesnicima i pacijentima s kompleksnim komorbiditetom.
5. Razvijte integriranu skrb koja bi uključila druge discipline poput farmaceuta, radnih terapeuta, fizioterapeuta te druge sektore, poput socijalne skrbi i dobrovoljnih organizacija.
Naposljetku, gledam toliko mnogo mladih doktora koji vide svoju budućnost izvan Hrvatske. To je tragedija za koju smatram da će se samo pogoršavati tijekom narednih nekoliko godina. Svi imamo pravo tražiti bolji život za sebe i svoju djecu te će mlade liječnike jedino ulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu zadržati ovdje.
Moj osobit interes je ruralna praksa. Hrvatska ima jednu od najvećih (proporcionalno) ruralnih populacija u Europi. Ruralne zajednice će se i sljedećih godina suočavati sa značajnim pitanjima poput iseljavanja i problema ostanka u ruralnoj sredini. Prognozira se da će u Velikoj Britaniji opterećenje bolestima u skoro vrijeme biti značajno veće uslijed starenja ruralne populacije i porasta stopa kroničnih bolesti. Ruralni akademski centri mogli bi studentima i pripravnicima omogućiti učenje u ruralnom okruženju, što bi svima omogućilo priliku da iskuse taj, osobito zahvalan, oblik skrbi o pacijentu i nauče više o zajednicama i njihovom funkcioniranju.
