PREDMET: Priopćenje KoHOM-a nakon napada na liječnika obiteljske medicine u Kaštel Štafiliću
Posljednji nemio događaj u kojem je stradao liječnik i pacijent počinitelj, a umalo i ostalo zdravstveno osoblje i brojni drugi pacijenti tjeraju nas da ponovno zatražimo od vlasti da učine sve što mogu kako bi nama liječnicima i ostalom zdravstvenom osoblju omogućili obavljanje naše profesije u stanju psihičkog i fizičkog mira, a ne stalne napetosti u kojoj, na žalost, svakodnevno radimo.
Ovakvi događaji nasilja nad liječnikom, pogotovo obiteljske medicine nisu niti izuzetak niti rijetkost. Ništa bolje nije ni u bolničkim službama.
U posljednjih nekoliko godina bilo je više od 15tak slučajeva praćenih većom ili manjom medijskom pozornošću. Radilo se o umirovljenom liječniku koji je mijenjajući kolegu bio zaključan i pretučen uz teške tjelesne ozljede od strane pacijenta nezadovoljnog zbog neotvaranja bolovanja (na koje nije imao pravo), izabranoj doktorici koja zaključuje bolovanje zbog isteka roka poboljšanja zdravstvenog stanja i također biva pretučena, liječnicima koji su fizički zlostavljani od strane nezadovoljnika, a koji nisu smjeli zbog pravila struke i medicinske administracije propisati željeni lijek ili količinu pomagala, pelena i različitih nepotrebnih potvrda (npr. HZMO traži potvrdu da je pacijentica ŽIVA, škola traži potvrdu da dijete mora često ići na WC te da ga učitelj mora pustiti, škola traži potvrdu da dijete boluje od bolesti kralježnice kako bi moglo ostaviti torbu u ormaru a ne da ju nosi iz kabineta u kabinet, pošta traži potvrdu da bi umirovljeniku poštar donosio mirovinu, banka traži potvrdu da pacijent nije bolestan radi odobravanja kredita, turistička agencija traži potvrdu da pacijent nije bolestan jer ide na safari u Afriku, pacijent traži lijek na koji po važećim pravilima HZZO-a NEMA PRAVO unatoč preporuci bolničkog doktora, itd.), pretučenim doktorima koji su po zakonu morali obavijestiti MUP o svakoj promjeni zdravstvenog stanja za svaku punoljetnu osobu kako bi pacijentima MUP u najboljoj namjeri (nakon osobno plaćenog izvanrednog pregleda) mogao oduzeti oružje ili vozačku dozvolu (MUP naravno rješenjem obavještava pacijenta da mu oduzima oružje ili vozačku dozvolu zato jer ga je njegov izabrani liječnik PRIJAVIO što na žalost nekad izaziva negativne reakcije osobe koja IMA ORUŽJE i koju nije briga što je liječnik postupio kako mu zakon nalaže. Iz postupaka MUP-a je očito da ni policiju nije briga što će doktor stradati).
Brojne institucije i ministarstva svakodnevno u različite Zakone i Pravilnike obiteljskim liječnicima nameću brojne administrativne obveze koje nemaju nikakve veze sa zdravljem i liječenjem naših pacijenata. Na takav način liječnike pretvaraju u skupe administrativne djelatnike kojima nedostaje vremena za preglede, savjetovanja i liječenje naših pacijenata.
Radi se također svaki dan i o brojnim obiteljskim liječnicima i liječnicama koji su na dnevnoj bazi izlagani psihičkom pritisku od pretjerano kompliciranih i nepotrebnih pravila u svakodnevnom nemedicinskom radu pa do stalnih sukoba s pacijentima koji često preko zdravstvenog sustava pokušavaju riješiti mnoge egzistencijalne probleme, a na to nemaju pravo jer na žalost zdravstveni sustav nije izlaz iz egzistencijalnih problema, nije rješenje kako dobiti slobodne dane koje radnik kod poslodavca ne može dobiti, a pogotovo nije izlaz iz loše materijalne situacije kako bi se zbog dugog bolovanja dobile dodatne naknade ili više pomagala ili lijekova koji se prodaju u oglasnicima što je kazneno djelo za koje nitko u Hrvatskoj do sada nije odgovarao.
Obiteljski liječnici u Hrvatskoj dnevno rade previše konzultacija s pacijentima. U takvoj situaciji su premoreni i ne mogu se u cijelosti na najbolji mogući način posvetiti svakom pacijentu koji dolazi. Također, mnogi posve nepotrebno dolaze u naše ordinacije jer imaju slobodan ulaz u sve ordinacije primarne zdravstvene zaštite oduzimajući pri tome vrijeme potrebno za kvalitetnu skrb o bolesnim osobama.
Administracija čini malo ili ništa da pozitivno riješi taj problem, ali nam se zato svaki mjesec nameću nove nepotrebne administrativne obvezi koje moramo moći rješavati – do kad?
Znate li da moramo izdati više od 50 potvrda? Znate li da imamo dnevno dvostruko i trostruko više pacijenata u ordinacijama nego što to imaju zapadnoeuropske zemlje? Znate li da mi moramo znati udaljenosti za sva mjesta u Hrvatskoj kako bismo izdavali putne naloge, naloge koje HZZO nama naplati ako su pogrešno izdani, a ne traži refundaciju od pacijenta – nešto što je apsolutni apsurd i ne predstavlja medicinsku uslugu nego je nešto što s nalazima sam pacijent treba moći riješiti sa svojim osiguranjem!!!
U našim ordinacijama liječimo široki spektar problema, dajemo savjete i vodimo pacijente kroz zdravstveni sustav za sve što ih muči. To je velika odgovornost i vrlo naporan rad. Ako ga se radi godinama pod opterećenjem ovako kao što to mi radimo – onda je to opasna misija koja prije ili kasnije dovede do tragedije.
Ovaj nemio događaj je samo upozorenje. Srećom nitko nije izgubio život. Treba imati na umu da se u brojnim našim ordinacijama liječe cijele obitelji, ovisnici, teški psihički bolesnici koji se pokušavaju socijalizirati – i da nama i našim suradnicama, medicinskim sestrama, ovakav rad nije nimalo lak pogotovo znajući da gotovo svatko u našoj domovini može relativno lako doći do oružja.
Već ranije smo tražili od Vlade RH, Ministarstva pravosuđa i Ministarstva zdravlja (koje je jedino, koliko znamo bezuspješno podržalo naš prijedlog) da se liječnik u RH proglasi službenom osobom Republike Hrvatske kao što su to suci, policajci i slični službenici. Sve s ciljem da se takav status postavi kao metoda sprječavanja nasilja nad nama koji smo tu SAMO da pomažemo onima kojima treba pomoć. Također smo tražili da se u područjima gdje su grupirane ordinacije uvede zaštitarska služba. Na žalost – nitko naša upozorenja nije shvatio dovoljno ozbiljno i stvari se nisu promijenile.
Mi liječnici prvog dodira ćemo i dalje s našim timovima raditi naš posao najbolje što znamo možemo. Građani naše domovine moraju znati i shvatiti da liječnici u Republici Hrvatskoj odgovorno, savjesno, i profesionalno obnašaju liječnički poziv žrtvujući pri tom svoje zdravlje, svoj život i život obitelji. Međutim, svjedoci smo da je u našoj domovini općenito došlo do izrazitog pada vrijednosti svih profesija, odnosno pada moralnih i vrijednosnih kriterija u cijelom društvu, skloni smo razmišljati isključivo samo o sebi i pri tom okrivljivati druge za svoje nezadovoljstvo.
No ako se stvari ne promjene na bolje – nemojte se čuditi promjenama. Ma koliko teške i nepopularne one bile – počet ćemo sa jednostranim smanjenjem maksimalnog broja dnevno primljenih pacijenata za 50%, nastavivši s odbijanjem primanja nasilnih pacijenata ili traženjem da se nasilni pacijenti brišu s našeg popisa opredijeljenih osoba odbijajući im nastaviti liječenje zbog toga što nas ugrožavaju.
Ovim putem šaljemo zahtjev za razgovorom o ovoj temi s Ministarstvom zdravlja i Ministrom pravosuđa, a ukoliko nas u mjesec dana ne prime na razgovor i ne naprave konkretne radnje kako se ovakvi događaji ne bi više događali, dan 15.10. kada je naš kolega ozlijeđen nastavit ćemo obilježavati SVAKI MJESEC kao dan NENASILJA nad onima koji Vam mogu i žele pomoći – liječnicima i medicinskim sestrama. Naravno uz rečenicu: „Vlade RH i ministarstva do danas nisu napravili ništa kako bi se zaštitilo zdravstveno osoblje.“
Od Hrvatske liječničke komore i Ministarstva zdravlja zahtijevamo da se odmah pristupi izradi i vođenju registra u koji svaki liječnik može anonimno ili drugačije prijaviti nasilje koje je doživio.
O ovome ćemo obavijestiti urede Europske komisije.
Na znanje:
1. Mediji-svi
2. Saborski zastupnici- svi
Ines Balint dr.med. spec.obiteljske medicine
predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine(KoHOM)
