OSVRT NA SKUPŠTINU ILI ZAŠTO KoHOM NIJE PODRŽAO HUBOL- ove PRIJEDLOGE
Prije osvrta željela bih samo napomenuti i podsjetiti kolegice i kolege na neke činjenice o liječničkim udrugama u Hrvatskoj, te napomenuti da je ovaj osvrt pisan neformalno i zato je rječnik povremeno kolokvijalan.
Krovna organizacija liječnika u RH je Hrvatska liječnička komora. Obveza svih liječnika koji žele raditi kao liječnici u sustavu je da su članovi HLK-a.Ovo je obaveza svih reguliranih profesija u zdravstvu i obaveza je u svim zemljama članicama EU-a, te Hrvatska tu nije iznimka. Ako želimo raditi kao liječnici, nemamo izbora.
Ali kako god gledali na Komoru (kao neželjeno ili željeno dijete), ona je tu. A mi moramo biti njeni članovi.
Kakva je njena uloga? Članak 1. statuta HLK-a kaže: ” Hrvatska liječnička komora (dalje u tekstu: Komora) je samostalna, neovisna, staleška i strukovna organizacija liječnika – doktora medicine na području Republike Hrvatske. Komora štiti prava i zastupa interese liječnika, unapređuje liječničku djelatnost, brine se o ugledu liječnika i o pravilnom obavljanju liječničkog zvanja.”
Dakle, HLK je tu da se brine o našim pravima i interesima, između ostaloga. Članstvo obavezno. Nadzor nad radom HLK-a ima Ministarstvo zdravlja.
Osim Komore, imamo i Hrvatski liječnički zbor. Što je HLZ?
Prema Statutu:
“Hrvatski liječnički zbor dobrovoljna je udruga doktora medicine i doktora dentalne medicine (u daljnjem tekstu: liječnici) osnovana radi unapređenja zaštite zdravlja naroda, stručnog i znanstvenog rada, njegovanja liječničke etike i zaštite staleških interesa. Njezino je djelovanje utemeljeno na načelu slobodnog sudjelovanja u javnom životu.”
Znači da se, između ostaloga, bavi znanošću i staleškim pitanjima. Pojednostavljeno: akademska zajednica. Članstvo dobrovoljno.
I na kraju imamo Hrvatski liječnički sindikat. Njihov Statut kaže:
“Hrvatski liječnički sindikat je strukovna, samostalna, dobrovoljna sindikalna udruga, koja osigurava, unapređuje i štiti interese i prava hrvatskih liječnika. Sindikat je odgovoran svom članstvu i djeluje u skladu s ovim Statutom i programom. ”
Sindikat štiti naše interese. I članstvo u njemu je dobrovoljno. Baš kao i u HLZ-u. No, moja napomena – HLS do sada nije štitio interese liječnika primarne zdravstvene zaštite koji su u koncesiji pa čak niti liječnike zaposlenike domova zdravlja.
I naravno, to nam nije dovoljno jer kroz te tri udruge ne uspijevamo postići svoje ciljeve i želje, ne možemo poboljšati uvjete rada i sami dignitet liječničke struke.
Posljedica: samo u obiteljskoj medicini imamo četiri različite udruge. I novu udrugu bolničkih liječnika.
Nekada sam se zgražala nad činjenicom da u zemlji veličine Hrvatske uz ukupno stanovništvo veličine predgrađa New Yorka imamo toliko udruga. Sve dok nisam postala članica različitih europskih asocijacija obiteljske medicine. I shvatila da, primjerice, Francuska ima osam udruga obiteljske medicine. I da i ostali imaju obavezno, zakonom regulirano članstvo u liječničkim komorama. Baš kao i mi….
Pa sam čitala, istraživala i u literaturi stalno nailazila na činjenicu da je dobro da postoji više različitih udruga. I da su liječnici članovi tih udruga zbog njihovog osjećaja pripadnosti jednoj struci, zbog veće sigurnosti pacijenta (ipak smo mi liječnici i kako god okrenuli, pacijenti su u našem fokusu, a ako i nisu – morali bi biti). I tako se u literaturi nabrajaju razlozi zašto trebamo biti članovi različitih liječničkih asocijacija….
I koliko god je bilo perioda u mom radnom vijeku u kojemu nisam željela biti član Komore jer sam bila uvjerena da ne čine ništa da bi nam bilo bolje i lakše, i iz protesta nisam željela plaćati članarinu, tek dobrim proučavanjem Statuta Komore i onoga što ona može shvatila sam koliko je ograničeno njeno djelovanje. I koji sve drugi zakoni reguliraju naša ograničenja i ovlasti, a na većinu toga HLK ne može utjecati. No, zato sam i toliko ponosna nakon ove izvanredne Skupštine na sve kolege koji su tamo bili. Ponosna na svoje kolege primarce, na bolničke kolege i na kolege umirovljenike….
Jer kada pogledamo ‘u rikverc’, Skupština je bila vrlo živahna, sugovornici su imali različite poglede i vizije o budućnosti Komore, ali diskusija jebez obzira na emocije i povremeno disonantne tonove) ostala na razini visokoobrazovanih ljudi.
Ovaj osvrt pišem prvenstveno zbog svih onih mojih bolničkih kolega koji jesu ili nisu članovi HUBOL-a i koji su vjerojatno ostali razočarani ishodom ove Skupštine (ako su uopće i znali za nju). Za sve moje HUBOL-ovce koji su sa mnom studirali.
Uvodni dio sam napisala jer sam svjesna da bar 50 posto kolega ne zna što je uloga HLK-a, HLZ-a i HLS-a. I koje su razlike u njihovom djelovanju.
Pa i sami delegati Skupštine Komore su u nekim situacijama djelovali zbunjeno i teško su mogli odvagnuti što spada u čiji djelokrug. Nepoznavanje ustroja i uloge Komore je pokazala i anketa koja je prije više od dvije godine provedena među bolničkim kolegama i čiji su rezultati bili poražavajući.
Naime, dobar dio kolega je odgovorio da njihovu plaću određuje HLK. Poražavajuća je činjenica da postoji elementarno nepoznavanje osnovnih pojmova i uloga Vlade, HZZO-a, MIZ-a i naravno, onda HLK-a. Koeficijente određuje MIZ, a na osnovu koeficijenata se regulira naša plaća. I u tome Vlada i MIZ nikada nisu ozbiljno pregovarali sa Komorom. To je uloga Sindikata. Sindikata koji se do nedavno borio samo za bolničke kolege, a kolege u primarnoj nikada nisu zastupali (razlog je poznat njima….). Komora ima samo savjetodavnu ulogu i, na žalost, savjete HLK-a vladajuća garnitura (bez obzira na trenutni sastav) nikada ne doživljava ozbiljno i ne uvažava ih. Za razliku od Sindikata koji je važan u pregovorima.
I obzirom da niti zastupanje bolničkih kolega nije zadovoljavajuće, a nezadovoljstvo kolega uvjetima rada je sve veće – KoHOM je radosno dočekao osnivanje HUBOL-a.
Pratili smo njihov rad, ponudili suradnju i pomoć. Doživjeli smo ih kao mlađeg brata ili sestru koji se pojavljuju na sceni ubrzo nakon nas. I gledali smo kako je HUBOL postao sada enfant terrible kao KoHOM nekada. Sjetili smo se našeg “gerilskog” ulaza (tako su se o nama u tom trenutku izražavali u Komori) na sjednicu UV-a HZZO-a, sjetili smo se potajnog nalaženja sa pojedincima iz Komore (jer nisu smjeli biti viđeni u našem društvu), sjetili smo se prvih press konferencija….
I zbog svega toga smo se veselili HUBOL-u i još uvijek se veselimo. I mislimo da je njihovo postojanje neophodno i neupitno.
Ali ima nešto što nas ipak razlikuje. I po čemu je KoHOM KoHOM, a HUBOL HUBOL. Razlika u izričaju, razlika u načinu dolaska do cilja. A to znači da KoHOM ne može prihvatiti način na koji je pisana peticija. Daleko od toga da se i mi ne slažemo sa stvarima u peticiji. Slažemo se. Ali ne može se (ili se barem ne bi smjelo jer pravila uljuđenog ponašanja to ne dopuštaju) pisati na način da se diskriminira dio kolega.
Niti se mogu voditi osobni ratovi, nastupati politizirajući. Svi smo mi liječnici. I svi smo mi grešnici. Ali svatko od nas mora u sebi imati i samokritičnosti i priznati kada smo u nečemu pogriješili. Kada smo pretjerali. Makar i željeli najbolje.
Zašto KoHOM nije mogao podržati HUBOLo-ve prijedloge na Skupštini? Ne zato jer mislimo da elektronsko glasovanje nije dobro. Dapače, ono je odlično. Ali u onom trenutku kada veći dio članstva Komore to bude mogao odraditi kako treba. I kada nam sigurnost bude na boljoj razini i kada se omogući tajnost glasovanja koja „košta“. Naravno, i kada poraste informatička pismenost članova.
Iduća stvar s kojom se slažemo je činjenica da imamo puno umirovljenih kolega u Komori. Istina je. Ali Skupštinu Komore čini 46 posto bolničkih kolega, 40 posto primaraca i 14 posto ostalih (a to su i delegati MORH-a, HZZO-a, umirovljenici, farmaceuti….). I ne možemo prihvatiti činjenicu da dob tj. trenutak umirovljenja kolega bude presudan za dužnosnika Komore.
Daljnji zahtjev je bio za neposredan izbor predsjednika Komore. Odličan zahtjev. Nadam se za izbore 2019. godine. To je moguće u onom trenutku kada članovi Komore (čitaj liječnici praktičari) budu svjesni uloge i funkcije Komore što u ovom trenutku nisu (a i anketa je to pokazala). Kada kolege budu znali što mogu očekivati i tražiti od predsjednika. No, dokle god oni traže sindikalne zahtjeve od predsjednika – bojim se da nismo spremni za neposredan izbor predsjednika. Također, osobno smatram i spornim zahtjev HUBOL-a da je za izbore predsjednika Komore ( na način koji su predložili) dovoljan izlaza od svega 10 % članova Komore. A iako mi matematika nije jača strana, izračunala sam da je to otprilike broj članova HUBOL-a.
Kome je Predsjednik Komore odgovoran? To je bilo iduće pitanje i zahtjev HUBOL-a da predsjednik Komore ne odgovara Skupštini tj. da ga Skupština ne može razriješiti dužnosti. Već samo članovi Komore. Sve vas koji ovo čitate molim da iskreno sami sebi priznate da li bi vi (kao član Komore) pokrenuli postupak za opoziv predsjednika Komore kada ne bi bili zadovoljni s njime? Da li bi zamolili kolegu do vas da vas podrži? Ne očekujem odgovore. Samo vas sve molim da razmislite i iskreno sebi odgovorite na to pitanje.
Predsjednik koji ne odgovara Skupštini?
Ovo su glavne točke u kojima liječnici primarne zdravstvene zaštite nisu mogli podržati HUBOL na izvanrednoj Skupštini.
Iako se slažemo s dijelom ideja i prijedloga. Ali izričaj je važan. I način na koji postižemo cilj. I važno je razlikovati uloge Zbora, Komore i Sindikata. Na pravim mjestima tražiti i očekivati prave odgovore.
I da, za kraj jedna važna napomena kolegama iz HUBOL-a: KoHOM je udruga svih liječnika obiteljske medicine bez obzira da li su oni u koncesiji ili su djelatnici domova zdravlja, baš kao i HUOM i HDOD. Svi su oni obiteljski liječnici. I KoHOM će i dalje pokušavati, uz HLK i HLZ, izboriti bolje uvjete rada za primarnu zdravstvenu zaštitu baš kao što se nadamo da će i HUBOL uz Sindikat i HLK za bolničke kolege pa makar i dio njih bio u privatnom sektoru. Jer uvjerena sam da HUBOL nije udruga koja prima samo kolege zaposlene u bolnicama, već da su vrata otvorena i privatnom sektoru. Sindikat je mjesto samo za zaposlenike bolnica i domova zdravlja iako po Statutu mogu primiti i privatne djelatnike.
I ovom prilikom zahvaljujem svim kolegicama i kolegama koji su došli na Skupštinu i sudjelovali u njenom radu. Kao i stručnim službama Komore koje su Skupštinu organizirale.
S poštovanjem,
Dijana Ramić Severinac
