Mjesto: dvorana za sastanke HLK; Tuškanova 37, Zagreb
Datum: 12.8.2015.
Vrijeme: 16:30 – 18:00 h
Nazočni:
Krešimir Luetić, gastroenterolog, prvi dopredsjednik HLK;
Mislav Čavka, radiolog, predsjednik županijskog povjerenstva HLK Grada Zagreba;
Miro Bakula, endokrinolog, zamjenik predsjednika županijskog povjerenstva HLK Grada Zagreba;
Dragan Soldo, specijalist obiteljske medicine, predsjednik Povjerenstva za PZZ HLK;
Josipa Rodić, specijalistica obiteljske medicine, predsjednica Hrvatske udruge koncesionara primarne zdravstvene zaštite (HUKPZZ);
Nataša Ban Toskić, specijalistica obiteljske medicine, predstavnica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KOHOM);
Dijana Mršić Novački, specijalistica obiteljske medicine, predstavnica HUKPZZa.
Dr. Luetić je otvorio sastanak, predstavio nazočne i zahvalio kolegama na odazivu. Informirao je kolege da je na konstiturajućoj sjednici županijskog povjerenstva HLK Grada Zagreba održanoj u srpnju 2015. raspravljano o projektu AZAS te da je zaključeno da je to dobar projekt i da će županijsko povjerenstvo HLK Grada Zagreba nastaviti sa aktivnostima s ciljem implementacije projekta u zagrebačkim bolnicama. Pojasnio je da je ovaj današnji sastanak zagrebačko povjerenstvo HLK grada Zagreba sazvalo kako bi čulo struku, predstavljenu kroz više predstavnika PZZ grada Zagreba. Istaknuo je da je problem funkcioniranja OHBP u zagrebačkim bolnicama sve veći te naveo podatke iz KB Sveti Duh gdje je u 6 godina postojanja OHBP došlo do porasta broja bolesnika za više od 30%. Naveo je također i podatak koji je dr. Lazić objavio u svojoj prezentaciji na stručnom skupu u Motovunu da je kroz AZAS pri OB Karlovac zbrinuto 43% svih bolesnika koji su se u to vrijeme javili u OHBP. Istaknuo je da je na istom skupu o pokretanju projekta AZAS u Zagrebu razgovarao je s dr. Rodić koja se vrlo afirmativno izrazila oko te ideje te naglasila da je to nešto što HUKPZZ predlaže već dulje vrijeme. Izrazio je mišljenje da se takav model može implementirati u gradu Zagrebu, odnosno u svih pet zagrebačkih bolnica.
Potom je otvorio raspravu.
Dr. Ban Toskić je pitala dr. Luetića ima li podatke o broju pacijenata primljenih na pregled u OHBP sa uputnicom nadležnog obiteljskog liječnika ili liječnika vanbolničke HMP, odnosno koliko je bolesnika došlo u OHBP bez uputnice tj. „izravno s ulice“, na što joj je dr. Luetić rekao da nema. Potom je dr Ban Toskić rekla da je KoHOM načelno protiv AZASa kao ugovorne obaveze. Ogradila se da s obzirom na vrijeme poziva na sastanak nije bilo vremena za detaljnu pripremu u smislu pretraživanja literature i stranih iskustava, no navela je da se rasprava o AZASU vodila se prije godinu i pol vrlo živahno između kolega u obiteljskoj medicini gdje se zaključilo da taj projekt ima puno nedostataka te ga je potrebno dobro promisliti i razraditi prije ikakve primjene. Isto tako nužno je dobro proučiti iskustva iz drugih evropskih zemalja, jer problem preopterećenja hitnih bolničkih prijema nije ništa novo i ništa specifično za Hrvatsku te se cijela EU bori sa istim i testira različita rješenja, a neka koja mi smatramo dobrim već su odbačena ili modificirana. Unazad godinu dana projekt se uopće nije spominjao javno te je rekla da je neugodno iznenađena da o njemu čuje na RTL vijestima i čita na portalima čime su potencijalni izvršitelji, dovedeni pred gotov čin. Problematizira kako HLK ima formiran stav o nečemu o čemu struka nije rekla svoj sud. Navela je da je radno vrijeme liječnika OM radnim danom od 7:00 – 20:30 h te subotom od 8:00 – 15:00 h, da obiteljski liječnici rade u punom radnom vremenu 2-3 x više od standarda, odrađuju radne subote i dežuraju u posebnim dežurstvima. Naglasila je da bolesnik ima neograničen direktan pristup svome liječniku u redovno radno vrijeme, u slučaju žurnosti primiti će se u suprotnoj smjeni što je višegodišnja praksa regulirana i kroz grupnu praksu. Istaknula je da ne vidi razlog za povećanje dostupnosti zdravstvene zaštite te da obiteljski liječnici nemaju što tražiti u AZASu. Navela je strukturu liječničke populacije obiteljske medicine, a to su 80% žene, srednje dobi 51 godinu, 50% specijalista. Pacijent ima neograničen pristup HMP i liječniku u posebnom dežurstvu te neograničen direktan pristup u OHPB. Rekla je da im je dobro poznato preopterećenje liječnika pri OHPP, kao i teškoće sa kojima se susreću u svojem radu, ali da nigdje nema dokaza da je za to kriv obiteljski liječnik. Problem otvorenih vrata bolnica ima svoju kompleksnu genezu koja uključuje nedovršenu reformu HMP i promašenih promjena u radu hitnih ambulanti u bolnicama, lista čekanja na preglede i dijagnostičku obradu, itd. Rekla je da se u Zagrebu provode posebna dežurstva na 7 punktova i tijekom radnih dana, prema iskustvima kolega, ima 50-100 slučajeva po punktu. Mišljenja je da bi se otvaranjem AZASa taj broj slučajeva naprosto pribrojio onima koji bi, ionako, došli na OHPB, i da bi nastao pravi kaos za liječnika i prateće dijagnostičke službe. Kao poseban problem istaknula je nepostojanje vremenskih normativa i smjernica za postupanje pri definiranim stanjima i bolestima te irazila duboko uvjerenje da bi se AZAS koristio kao direktan pristup dijagnostičkim pretragama i zaobilaženje lista čekanja. Postavile je pitanje zašto bolesnik 4. i 5. stupnja hitnosti ne bi odmah bio preusmjeren obiteljskom liječniku bilo u redovno radno vrijeme, bilo u grupnu praksu, bilo u posebno dežurstvo, jer je to stanje koje može čekati i 48h. Naglasila je nema AZASa u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti te da ukoliko bolnica smatra da bi joj AZAS pomogao kao organizacijski oblik rada neka osnuje službu i angažira svoje djelatnike. Navela je da kao udruga nisu protiv AZASa kao koncepcije i spremni su u njemu, kao nadstandardu, sudjelovati prema sljedećim kriterijima: da je dobrovoljan, da se liječnici angažiraju putem otvorenog i transparentnog natječaja uz transparentan i jasno definiran Ugovor o djelu koji je jednak za sve liječnike bez ikakve diskriminacije, bez obzira je li bolnički,vanbolnički, specijalisti ili ne, zatim da u AZASu mogu raditi i biti angažirani svi dipl. liječnici sa važećom licencom HLK za samostalan rad. Stava je da je nužno osigurati osiguranje od profesionalne odgovornosti prilikom rada u AZASu, putne troškove te osigurati osiguranje od ozlijede na radu. Zaključno dr. Ban Toskić problematizira mogućnost obligiranja liječnika OM za rad u AZASu, nakon završenog pilota.
Dr. Rodić je navela da projekt AZAS udruga kojoj predsjeda promovira već dulje vrijeme, da su ga osmislili članovi HUKPZZa, tražeći najoptimalnije rješenje zbrinjavanja svojih pacijenata i rasterećenja bolničkih kolega. Istaknula je da su o ovome već intenzivno pregovarale sa HZZOom te Gradskim uredom za zdravstvo i MiZom. Mišljenja je da AZAS kreće sigurno, da će ga financirati HZZO te da će kao Hrvatska Udruga koncesionara PZZ inzistirati da svima bude jednako plaćeno bez obzira radi li se o zaposlenicima ili koncesionarima. Istaknula je da je na dosadašnjim sastancima Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba bio protiv ove ideje. Također je rekla kako nisu mogli doći do službenih podataka o broju bolesnika u ambulantama posebnih dežurstava PZZ na 7 lokacija u Zagrebu te da bi HLK trebala pokušati doći do tih podataka u svrhu adekvatne pripreme projekta. Dr. Luetić je izrazio rezervu oko načina plaćanja liječnicima zaposlenicima DZa jer su oni obuhvaćeni KU.
Dr. Mršić Novački je rekla da je u fazi pilota rad u AZASu dragovoljan, međutim da ako AZAS bude pozitivno evaluiran postoji mogućnost i reguliranja obveze kroz ugovor o koncesiji. Također je navela da ima savim dovoljno kolega obiteljskih liječnika, članova HUKPZZ, zainteresiranih za rad u AZASu, da bi se pilot projekt mogao odraditi.
Dr. Soldo je istaknuo da je AZAS dobar projekt. Rekao je da u RH ima 2313 timova obiteljske medicine te da KoHOM može govoriti samo u ime svojih članova. Rekao je da bi se time smanjilo do 40% bolesnika na OHBP. Predložio je da kriterij za rad u AZAS bude >5 godina radnog staža u OM ili specijalizacija iz obiteljske medicine, uz poštivanje uvjeta dragovoljnosti, zatim uklapanja u maksimalno 48h radni tjedan te adekvatno plaćanje rada u AZASu. Rekao je da bi u Zagrebz cca 320 liječnika ispunjavalo kriterije >5 g OM ili SOM, a di bi u pilot projetku za jedan AZAS trebala 3 liječnika po jednom vikendu te da ne bi bilo problema sa pronalaskom dragovoljaca. Istaknuo je također potrebu osiguranja od profesionalne odgovornosti. Kao mogući argument zašto se Grad Zagreb protivi tom projektu jest činjenica da za posebna dežurstva svojih liječnika zaposlenika, dom zdravlja uprihodi znatno veću količinu novca zbog sustava plaćanja putem DTPa nego što mora platiti liječnicima koji dežuraju te na taj način zapravo zarađuje, pa se Grad možda boji gubitka takve zarade u perspektivi, budući da je vlasnik sva tri DZ.
Dr. Bakula je rekao da je projekt AZAS dobro zamišljen i u ovom trenutku predstavlja najbolje rješenje preopterećenosti OBHP. Rezultati analize pilot projekta AZAS-a u Karlovcu pokazuju da se kroz ovakav model može zbrinuti čak 43% bolesnika koji dolaze u hitne bolničke prijeme i na taj način značajno rasteretiti bolničke liječnike. Podaci pokazuju također da broj pregleda u hitnim bolničkim ambulantama stalno raste i kao takav postaje zajednički problem, pa prema tome u rješavanju moraju sudjelovati obje strane, bolnički liječnici i liječnici obiteljske medicine. Zato nije mogao prihvatiti stav dr. Nataše Ban Toskić da se u postojećoj organizaciji zdravstvenog sustava ne radi o problemu obiteljskih liječnika koji „ne moraju raditi u bolnici“ i da bi tako što uopće bilo teško zakonski regulirati. Što se tiče pravnih ugovora, smatra da bi se oni mogli preslikati iz karlovačkog modela pilot projekta AZAS-a. Nije se složio niti sa stavom dr. Nataše Ban Toskić da se bolesnici četvrtog i petog stupnja hitnosti mogu odmah bez pregleda u hitnoj službi samo preusmjeriti svom obiteljskom liječniku u redovno radno vrijeme. Napomenuo je da je liječnička dužnost i obveza pregledati svakog bolesnika u hitnoj službi pri čemu bi liječnici obiteljske medicine svojim participiranjem mogli značajno doprinijeti rasterećenju bolničke službe. Smatra da bi pilot projekt u zagrebačkim bolnicama trebao trajati barem tri, a poželjno šest mjeseci. U fazi pilot projekta, angažman obiteljskih liječnika može biti na dobrovoljnoj bazi. Isto tako rekao je da ukoliko projekt zaživi, angažman po principu obaveze ne bi značajno opteretio zagrebačke obiteljske liječnike, jer bi ih prema podatku predsjednice Hrvatske udruge koncesionara PZZ takvo dežurstvo u trajanju od 8h u prosjeku obligiralo jednom u 2-3 mjeseca uz honorar propisan ugovorom.
Dr. Čavka je rekao da su u svim zagrebačkim bolnicama objedinjeni hitni prijem opterećeni, što je evidentno. Kako se ne mogu stvari preko noći promijeniti smatra da je prijedlog o AZAS trenutno najrealniji i da će nam ukoliko podatke obradimo znanstveno i publiciramo dati uvid u to koliko ljudi dolazi u hitnu službu a nisu hitni slučajevi; koliko vidim po javno dostupno informacijama radi se barem o 40 %. S obzirom da županijska povjerenstva imaju obavezu sudjelovati u kreiranju zdravstvene politike komora bi snažno poduprijela ovu incijativu da se uvede pilot projekt od barem 6 mjeseci. Naglasio je da Komora mora također jasno dati do znanja i doktorima obiteljske medicine koji bi sudjelovali u projektu da stoji iza njihovih odluka i da imaju pravnu potporu. Smatra da u ovom trenutku to svakako mora biti na dobrovoljnoj bazi. Nakon provedenog projekta drži da bismo trebali ponovno svi sjesti zajedno i dogovoriti se za daljnje postupanje a krajnji cilj bi svakako trebao biti da u hitni bolnički prijem ne dolaze ljudi bez uputnice svog doktora obiteljske medicine ili Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba.
Na kraju sastanka zaključeno je:
1. da se kreće u implementaciju pilot projekta AZAS u jednoj ili dvije zagrebačke bolnice (KB Dubrava i …)
2. da se inzistira na dragovoljcima iz redova PZZ
3. da pilot traje 6 mjeseci
4. da se definira s HZZOom jednako plaćanje za sve izvršitelje
Zapisnik sastavio:
Krešimir Luetić
