Primarna zdravstvena zaštita treba zbrinjavati 80% zdravstvene problematike stanovništva i biti ”vratar” zdravstvenog sustava sa ciljem rasterećenja bolnica kako bi one brže i kvalitetnije mogle zbrinuti složeniju patologiju.
Da bi “vratar” uopće mogao ostvarit svoju ulogu, prvenstveno je nužan povjerljiv odnos s pacijentom i sustav koji stvarno, a ne samo deklarativno, smatra nas i omogućava nam da radimo kao “vratari”. Za povjerljiv odnos nužno je pacijenta dobro saslušat i “pošteno” pregledati, pravila igre- dužnosti i obveze trebaju biti jasne i jednom i drugom. U uvjetima prevelikog broja pacijenata po timu, daleko premalo osoblja po timu, lošim uvjetima rada, opremljenosti ordinacija, nedefiniranim pravilima igre koja omogućavaju manjem postotku pacijenata iskorištavanje sustava na štetu i opterećenje cijelog sustava, te sustavom koji tim obiteljske medicine shvaća kao “katicu za sve” pa mu tako, bez rasprave sa strukom o logičnosti i uopće potrebi, svakodnevno dodaje nove nepotrebne administrativne poslove, u velikom postotku čak i nemedicinske, i pretvara nas u admiministratore i računalne operatere; prebacuje posao osiguravatelja, policajca, socijalne službe, pravnog savjetnika, javnog zdravstva, školstva, lokalne zajednice, poslodavca sve do uloge roditelja, svećenika, skrbnika, pa i krvnika i dežurnog krivca. Sada ordinacija obiteljske medicine djeluje za neke poput usputnog dućana, koji manji dio korisnika iskorištava za “samo i odmah” uslugu, “papirnato” i računalno se mora odraditi, i sve nevezano uz nemedicinsku problematiku, te na kraju za naš stvaran posao- “pošteno” saslušat i pregled pacijenta ostaje ponekad samo minuta do dvije. Rezultira nezadovoljnim pacijentom, nekvalitetno (ne)riješenim problemom, nesvrsishodnim sustavom, nezadovoljnom i nezahvalnom profesijom obiteljskog liječnika kojom se mladi liječnici ne žele baviti. Osim ako se smatra da je moguće stvorit “supermena”, nužno je prepoznati, raspraviti i naći rješenja za sve gore napomenute probleme. I to ne zato da bi nama bilo lakše, već pacijentima i sustavu, da bismo mogli ostvarit svoj cilj.
Potrebni uvjeti za poboljšanje stanja u obiteljskoj medicini su:
- otvorena komunikacija o problemima na svim razinama i sa svim službama, zajedničko rješavanje problema
- poboljšanje uvjeta i procesa rada tima obiteljske medicine
- jasna “pravila igre”- prvenstveno prava i obaveza- od osiguravatelja prema pacijentu, svim službama zdravstvenog sustava te ostalim službama
- zdravstveni odgoj stanovništva
- reforma domova zdravlja
- racionalizacija i povezivanje sustava, dogovor svih sudionika o načinu rada
Otvorenom komunikacijom smatramo da bi se već sad velik dio problema mogao riješiti. Osnovno jest da se problem prepozna, uključi i otvoreno komunicira sa krajnjim “vratarom”, saslušati i evaluirati prijedloge rješenja- uključiti sve navedene službe te prvenstveno uključiti pacijenta, lokalnu zajednicu.
Za poboljšanje uvjeta i procesa rada tima obiteljske medicine i kvalitetan rad obiteljskog liječnika treba smanjiti standardni broj pacijenata na 1500 pacijenata.
Potrebno je stimulirati doktore za rad, posebno u manjim sredinama opremajući im ordinacije, omogućiti stručno napredovanje, osigurati stambeno zbrinjavanje obitelji, nakon određenog vremenskog perioda provedenog u ruralnoj sredini doktor bi trebao imati prednost pri dobivanju posla u urbanoj sredini.
Nužno je omogućiti svima koji to žele da djelatnost obavljaju u privatnoj praksi u koncesiji obzirom ja je to još jedan oblik poticaja liječniku da radi na kvalitetniji način i da se educira te razvija svoj rad i rad svojeg tima uz kontrolu i praćenje učinkovitosti rada. Cijeli postupak mora biti potpuno neovisan od bilo koje politike, bilo od strane županija bilo od ministarstva kako bi se izbacila mogućnost pogodovanja i ucjenjivanja zdravstvenih radnika.
Medicinska administracija je velik problem obiteljske medicine svugdje u svijetu, kolege iz zapadnih europskih zemalja (30% svakodnevnog im rada liječnika i medicinskih sestara čine administrativni poslovi) pri posjeti našim ordinacijama čude se koliko mi još više administracije imamo, prvenstveno nepotrebne čak i bez ikakve veze sa medicinom (raznorazne potvrde za različite službe, prepisivanja nalaza na obrasce, putni nalozi, ispričnice za vrtiće i školu, izvanškolske aktivnosti, naručivanje na preglede i dijagnostiku, doznake za bolovanje za kratkotrajne samoizliječive bolesti i zbog toga dolazak na medicinski bespotreban pregled i sl.)
Potrebno je uvođenje administratora u svakodnevni rad i dodatnog osoblja u tim. Treba povećati kompetencije medicinskih sestara i tehničara, dozvolit im da rade ono za što su se školovali, oslobodit uloge administratora.
Jasna “pravila igre”. Dosadašnja razina dostupnosti koju pruža hrvatski zdravstveni sustav sa nedefiniranim pravima i obavezama osiguranika generira i dalje će generirati maksimalno iskorištavanje dostupnosti manjeg postotka pacijenata, katkad i uz prijetnje, te posljedičnu daljnju “zloupotrebu” sustava što u konačnici dovodi do smanjenja kvalitete pružene usluge i nezadovoljstva pacijenata. Većina pacijenata će cijeniti uvođenje “reda” i smanjivanje “nepravdi” koje nastaju u ovakvim nedefiniranim uvjetima. Uvesti odgovornosti svih nas prema osobnom zdravlju, nužno je definirati opseg prava i usluga osnovnog zdravstvenog osiguranja. Stavljanjem obiteljskog liječnika u ulogu “osiguranta” i “policajca” iza kojeg ne stoji sustav sa jasnim pravilima, ne postiže se svrha smanjenja bespotrebnog opterećenja sustava već samo svakodnevno stvaraju novi agresivni pacijenti koji ili zaobilaze ili ucijenjuju vlastitog nadležnog liječnika smatrajući svojim osnovnim pravom dobiti što žele i kad god to žele, bez obaziranja na svoje obaveze kao pacijenta, odgovornost za vlastito zdravlje te mogućnosti sustava.
Pacijent ima dostupnu i besplatnu uslugu 24 h/7 dana na sekundarnoj i tercijarnoj razini u bolnicama (objedinjeni hitni bolnički prijem) prema osobnom izboru gdje ODMAH (isti dan) dobije pregled bolničkog specijaliste uz dijagnostičku obradu koja se gotovo u pravilu uvijek i obavlja (minimalno laboratorijske pretrage, RTG ) čak i kada nikakva hitnost nije u pitanju (zbog pritiska pacijenata i nedefiniranog načina rada), uglavnom uz preporuku za daljnju dijagnostičku obradu kod izabranog liječnika. Ukoliko znamo duljinu lista čekanja, razumljivo je maksimalno korištenje besplatne dostupnosti OHBT od strane pojedinih pacijenata. Rješenje je da se pacijenti primaju na pregled isključivo nakon preglede i s uputnicom obiteljskog doktora ili doktora hitne medicinske pomoći, te tako oslobodi hitne prijeme bolnica za pravovremeni i kvalitetnu intervenciju pri hitnim stanjima.
Potrebno je raditi na poticanju pacijenata na odgovornost uz jačanje zdravstvene prosvjećenosti što ni u kom slučaju ne predstavlja smanjivanje prava pacijenata već se odgovornim ponašanjem svakog građanina prema svom zdravlju i zdravstvenom sustavu, otvara prostor za kvalitetniju i sveobuhvatniju zdravstvenu zaštitu stvarno potrebitih. Nužno je na javnoj televiziji u udarnim terminima emitirati kratke spotove javnozdravstvenog značaja.
Smatramo da se domovi zdravlja trebaju što prije reformirati:
- trebaju postati dijagnostički centri i tako pomoći dodatnom rasterećenju bolnica, a ujedno približiti osnovnu dijagnostiku pacijentu – osnovna misao vodilja Andrije Štampara – “dovesti zdravlje narodu”
- trebaju imati ulogu koordinacije organizacije zdravstvene zaštite na primarnoj razini – primjer fokusa je palijativa. Ustroj registra pacijenata u palijativnoj skrbi i organizacija rada patronaže, psihologa, volontera i prema potrebi bolničkih specijalista u pomaganju obiteljima/pacijentima i obiteljskim liječnicima koji su u palijativi najodgovorniji zdravstveni djelatnici.
- organiziraju i koordiniraju provođenje preventivnih programa u zajednici kroz logističku podršku patronaže, tajništva te obrade podataka o učinjenom. Javno potiču i planiraju grupne terapije za bivše pušače, kronične bolesnike, te organiziraju i pružaju stručnu podrška udrugama pacijenata na lokalnoj razini.
- objedinjavanje savjetovanja pacijenata koje su u nadležnosti svih na početku navedenih službi a nama se pacijenti obraćaju jer im te službe ili nisu dostupne ili ni ne znaju da su za to nadležne (npr. uz medicinu rada uključiti stručnjake Zavoda za zapošljavanje, profesionalne rehabilitacije, socijalnog radnika i sl.)
Racionalizacija i povezivanje sustava, dogovor svih sudionika o načinu rada.
Veliki problem je nedostatak smjernica za dijagnostiku i liječenje bolesti kako se ne bi ni generirali nepotrebni pregledi i dijagnostike. Tražimo da u zakon uđu odredbe da su referentni centri za pojedine bolesti zaduženi da u roku od 6 mjeseci objave smjernice za dijagnostiku i liječenje bolesti (financijske za HZZO opće kliničke, podijeljene u one za PZZ i one za bolničku zaštitu), te da ih na osnovu znanstvenih dokaza moraju revidirati svakih godinu dana. Sve bolesti koje tretira obiteljska medicina moraju imati smjernice na kojima su ravnopravno radili i obiteljski liječnici.
Nužno je više poraditi na prevencija nepotrebnih medicinskih intervencija. Pri tome je najvažnije bolje slušanje naših pacijenata i razvijanje povjerenja u naše specifično znanje, za što trebamo imati dovoljno vremena za kvalitetan rad.
Nužno je omogućiti brzo e-savjetovanje bolničkih specijalista s liječnicima specijalistima obiteljske medicine o zdravstvenom stanju pacijenata čime se povećava mogućnost da se dogovori hitniji pregled i smanje liste čekanja.
Treba racionalizirati cijeli zdravstveni sustav kako zdravstveni kadar kojem treba povećati efikasnost ukidanjem administrativnih poslova i boljim planiranjem i raspodjelom poslova, tako i nezdravstveni kadar kojeg kroz informatizaciju i veci nadzor u njegovom radu treba pretvoriti u pravi servis svima drugima.
[box] Izvršni odbor KoHOM-a[/box]
