Od hrvatskih liječnica kolege iz svijeta uče kako raditi u kriznim uvjetima
Izvor: Index.hr
KADA su 16. rujna u Hrvatsku počele pristizati prve velike skupine izbjeglica s istoka, među onima koji su se od prve minute morali prilagoditi do sada nezabilježenim, gotovo ratnim, uvjetima rada na terenu, bili su liječnici.
Nakon što su u ekspresno kratkom roku osigurali nesmetan rad svojih ambulanti, osim velikom željom da pomognu ljudima, liječnici su stigli na teren “oboružani” vlastitim stetoskopima, otoskopima, tlakomjerima i uređajima za mjerenje glukoze u krvi. Radeći pod vedrim nebom, bez skupih dijagnostičkih uređaja i računala, s ljudima koji ne znaju hrvatski jezik, već su prvog dana pregledali čak 600 izbjeglica. Od 17. rujna pa do 6. listopada liječnički je pregled prošlo oko 4500 njih, a 130 pacijenata poslano na liječenje u bolnicu. Uglavnom je riječ o trudnicama i bolesnicima s prijelomima kostiju, upalom pluća, akutnim koronarnim sindromom i hiperglikemijom.
Iako rade u sjeni potresnih događaja, hrvatski su liječnici u samo mjesec dana dokazali da je i u nemogućim uvjetima, s kojima se u praksi po prvi puta susreću, itekako moguće pružiti ljudima kvalitetnu zdravstvenu skrb.
“Doktorice Mirjana Šantor, Sanda Miholek Brkić i Ljiljana Ćenan, koje su danonoćno radile u Tovarniku i Opatovcu, svoja će bogata iskustva, stečena u radu s izbjeglicama, prenijeti kolegama liječnicima iz cijelog svijeta. Naše će liječnice svoju prezentaciju predstaviti u sklopu radionice Conflict and Catastrophe Special Interest Group na 20. kongresu WONCA (udruženje obiteljskih liječnika) Europe, koji se ovih dana održava u Istanbulu, a okupio je čak 3 000 renomiranih stručnjaka iz svijeta medicine”, rekla je za Index dr. Tanja Pekez Pavliško koja u subotu preuzima dužnost predsjednice EURIPA – Europskog udruženja ruralnih i izoliranih doktora.
Već iz prvih razgovora s kolegama liječnicima, zamjetno je, kako kaže, da su samo turski liječnici na “ti” kada je riječ o uvjetima rada u situaciji izbjegličke krize, dok o cijelom tom problemu liječnici iz zapadnih zemalja vrlo malo znaju te mogu mnogo naučiti od hrvatskih kolega. “Iako mnogo vrijedimo, sami svoje stručnjake najmanje cijenimo, mnogi niti ne znaju da je specijalizacija iz obiteljske medicine nastala upravo u Hrvatskoj, a suosnivač svjetske zdravstvene organizacije je dr. Andrija Štampar“, podsjeća dr. Pekez Pavliško.
Nitko od liječnika nije bio spreman za ovoliku masu ljudi
Da bi rad s tisućama ljudi nesmetano tekao, obiteljski su liječnici surađivali s prevoditeljima, kriznim stožerom Ministarstva zdravstva, Hitnim službama, policijom, vojskom, Crvenim križem, volonterima, Liječnici bez granica, UNICEF-om, UNHCR-om te mnogobrojnim udrugama.
“Preko 7000 izbjeglica u samo dva je dana došlo, uglavnom u Tovarnik, a nitko od nas nije bio pripravan za tako veliki broj ljudi. Iako su samo u prolazu, mnogi od njih su trebali liječničku pomoć. Već drugog dana, organizirali smo se u dva tima u kojima su bili liječnici obiteljske medicine i medicinske sestre te još dva tima za pružanje Hitne medicinske pomoći. Tijekom našeg rada s izbjeglicama, mi, hrvatski obiteljski liječnici, pokazali smo da smo najbolje opremljeni i kvalitetno osposobljeni za rad u izvanrednim uvjetima“, navodi se u prezentaciji kojom će liječnici-udarnici iz Tovarnika i Opatovca podijeliti svoje iskustvo s kolegama koji su na kongres u Istanbulu stigli iz svih krajeva svijeta.
Za 4 dana osposobljene su poljske ambulante koje rade 24 sata
Prvih se dana Medicinska pomoć izbjeglicama pružala u ambulantnim vozilima. Zbog povećane potrebe za što bržom razmjenom informacija i konzultacijama, liječnici su komunicirali putem Viber grupe te su tako, u svakom trenutku, bili upoznati sa stanjem na terenu i uvjetima rada. Razmjenjivali su i informacije o broju izbjeglica, broju obavljenih pregleda, nedostatku lijekova, sanitetskog materijala…
Samo četiri dana nakon što su prve skupine izbjeglica ušle u Hrvatsku munjevitom je brzinom izgrađen prihvatni centar Opatovac. Time su se, osim uvjeta smještaja, znatno poboljšali i uvjeti pružanja zdravstvene skrbi. Terenske su ambulante organizirane u dva šatora s grijanjem i klimatizacijom, u kojima se, jednom na dan, vrši dezinfekcija te su zadovoljeni higijenski uvjeti rada na terenu. Obje poljske ambulante opskrbljene su lijekovima, u prvom redu analgeticima i antipireticima. Ne manjka niti antihipertenziva, antidijabetika. antibiotika, psihijatrijskih lijekova, kapi i masti za oči, a osim medikamenata, liječnici u poljskim ambulantama uvijek pri ruci imaju i hranu za bebe, pelene te suhe kekse koji su mnogima prvi zalogaj nakon nekoliko dana gladovanja. Da bi bili još učinkovitiji u radu s tisućama izbjeglica obiteljski liječnici koji su prvi probili led sastavili su i detaljan vodič s uputama i smjernicama za svoje kolege koje debitiraju na terenu.
“Pripremite se za potpuno drugačiji sustav rada od onog na koji ste navikli u svakodnevici“, poručuju liječnici s terena u vodiču za rad u kriznim uvjetima, koji će također predstaviti svojim kolegama na kongresu u Istanbulu.
