U žaru svih ostalih događanja koja nas okupiraju ovih dana ICPC baš i nije top tema, ali ja vas svejedno izvještavam o mom boravku u Belgiji na godišnjem okupljanju WONCA-inog klasifikacijskog odbora koji je autor ICPC-a.
Dakle, nakon prijevoda 2-pagera ( stolna verzija 2-stranog popisa šifri ICPC-a ) o kojem ste obavješteni na ovim stranicama, na poziv članova odbora, prisustvovala sam godišnjem okupljanju WONCA klasifikacijskog odbora (WICC). Skup je trajao 5 dana, od 10.10-15.10.2010, održavao se u Ghentu u Belgiji, na Sveučilištu u Ghentu. Okupljanju je prisustvovalo 24 redovna člana te 11 promatrača. Odbor radi godinama i jednom godišnje se sastaje, svake godine na drugoj lokaciji, obično u organizaciji lokalnog člana odbora. Radi se o grupi entuzijasta, uglavnom sveučilišnih profesora, koji gotovo bez ikakve naknade sudjeluju u kreiranju klasifikacije.
Tijekom 5 dana za vrijeme svakodnevnog 7-satnog rada vođene su intenzivne diskusije velikim dijelom oko kreiranja nove verzije ICPC klasifikacije koja bi se djelomično razlikovala od sadašnje. Prezentirane su mogućnosti veza sa ostalim klasifikacijama ( MKB 10 odn MKB 11 koja je također trenutno u izradi, ICF, SNOMED CT ) što me u priličnoj mjeri zbunilo, pošto sam mislila da je glavni interes WICCa njihov proizvod – ICPC.
Tijekom 5 dana u svakodnevnoj komunikaciji sa članovima odbora prikupila sam masu dragocjenih informacija. S jedne strane, saznala sam neke poražavajuće činjenice: osim Nizozemske, Danske, Belgije i Finske ostale zemlje ne primjenjuju ICPC u cijelosti. Međutim, s druge strane, od strane dosta manjih zemalja postoji interes za ovu klasifikaciju. U Sloveniji je unazad 1 g došlo do pomaka u smislu da su liječnici obiteljske medicine dobili dozvolu da, osim što su do sada mogli birati hoće li koristiti MKB ili ICPC ali su izvješća morali slati u MKBu, sada mogu birati hoće li slati izvješća u MKBu ili ICPCu. Očito da je na centralnoj razini osigurana konverzija podataka. Podatak koji me također iznenadio je taj da je Crna Gora ( koja ima kao Srbija prevedenu i izdanu knjigu ICPC-2 ) uvela ICPC. U Srbiji je i dalje u tijeku projekt u kojem sudjeluje grupa liječnika oko Kraljeva. Skupu su prisustvovala i 3 promatrača iu Afrike, jedan iz Kenije, jedan iz Gane i jedan iz Južnoafričke Republike. Oni imaju interes za klasifikaciju ali na žalost nisu uopće informatizirani, te njima naša situacija u kojoj je informatizacija 100% i sustav gotovo kao u Belgiji, nemjerljiv napredak i nedostižan san.
Isto tako saznala sam vrlo dragocjenu tehničku informaciju-postoji mapiranje prema MKB šiframa u programima koji se koriste, tako da program automatski konvertira ICPC šifre u MKB na izlasku iz sustava, što je oduvijek bilo nejasno kada se u Hrvatskoj razmatrala mogućnost korištenja ove klasifikacije pošto je zbog sekundarne zdravstvene zaštite poželjno da se na uputnicama nalaze MKB šifre.
Tijekom boravka rganizirana je posjeta Društvenom zdravstvenom centru u Ghentu kojega je osmislio prof.Jan Maesneer voditelj katedre obiteljske medicine u Ghentu. Poznato je da je belgijski zdravstveni sustav sinonim za plaćanje po usluzi. Međutim, izgleda da oni žele upravo ono što mi imamo u Hrvatskoj. Tijekom 10 godina stvorena je lista pacijenata i plaćeni su glavarinom. U centru je zaposleno 14 liječnika na oko sada 6000 pacijenata. Većina njih radi i na fakultetu tako da je radno vrijeme u blokovima od po 2-3 sata, neki jednom tjedno neki više puta. Osim liječnika u centru radi stomatolog, socijalni radnik, nutricionist i djelatnice na prijemnom pultu. Posao je organiziran tako da pokrivaju pacijente 24 sata kroz dežurstva. Organizirano je savjetovalište za dijabetes kojem se polaže velika pažnja, sestre rade sa pacijentima, edukaciju savjetovanje vaganje i kontrolu šećera. Dijabetički pacijent liječnika posjeti 4 puta godišnje. U centru koji izvana djeluje vrlo neupadljivo i skormno, a nalazi se i u siromašnoj četvrti barem prema njihovom navodu iako nama nije tako izgledalo, postoji manja dvorana s projektorom u kojoj smo mi bili primljeni, te na katu soba u kojoj se sastaju i diskutiraju o problematici. Na katu se nalaze mjesta gdje liječnici obavljaju administrativne poslove, vjerovatno da bi imali mir. Prostorije za pregled su jednostavne, čiste i uredne. Postoji posebna prostorija u kojoj se obavljaju zahvati male kirurgije. Naravno na ploči na ulazu postoji natpis da je centar nastavna baza fakulteta. Kao što se uvijek sve vrti oko novca bilo je neizbježno pitanje o visini glavarine. Prof. Maesneer je odgovorio da ona ovisi o dobi pacijenta, njegovim prihodima i još nekim elementima. Ali da je u prosijeku oko 30 eura mjesečno. Socijalni radnici, nisam registrirala točan podatak koliko njih je zaposleno u centru, su financirani iz drugih izvora. Dakle ovo bi bilo nešto slično hrvatskoj idej o COMu (uz naravno neusporedivu veću naknadu za rad). Nekoliko fotografija iz ovog centra stavio je kolega iz Južnoafričke republike na njihovu web stranicu
http://sites.google.com/site/edistrictnews/management-in-health/it-in-health
Na istoj stranici je, na engleskom, sumirano sve o klasifikacijama i IT uključujući situaciju u Africi.
Posljednjeg dana okupljanja gost na skupu bio je predsjednik WONCA-e World Chris Van Weel. Nakon njegovog pozdrava i izražavanja zadovoljstva zbog uspješne suradnje, članovi odbora postavljali su predsjedniku brojna pitanja. Ona su se uglavnom odnosila na mogućnosti širenja upotrebe ICPC-a i dobivanja licenci. S jedne strane WONCA želi omogućiti širenje korištenja ICPC-a ali s druge strane ipak imati neku vrstu kontrole nad korištenjem klasifikacije i adekvatnom naknadom za intelektualno vlasništvo.
Odbor je zainteresiran za širenje članstva pogotovo na liječnike obiteljske medicine koji rade u praksi te time poznaju problematiku, a imaju znanja i iskustva u radu sa klasifikacijom. Pošto se ja uklapam u te kriterije ponudili su mi da apliciram za pridruženog člana, te me pozvali na nastavak rada u odboru te na slijedeće okupljanje u Barceloni u rujnu 2011.
Za sve one koji su poslušali prezentaciju o kvartarnoj prevenciji sa KoHOM kongresa ( naknadno sa CD-a, na izlaganju je na žalost bilo samo vrlo malo kolega ) ukoliko žele saznati više o tom konceptu, obavještavam vas da će kompletan rad autora o tome biti objavljen uskoro u švicarskom časopisu PrimaryCare (elektronska verzija je dostupna svima bez naknade). Uz uobičajeno njemački i francuski jezik, bit će objavljeni i prijevodi rada na talijanski, španjolski, portugalski te hrvatski jezik u prijevodu moje malenkosti. Link na rad ću vam poslati kada dobijem obavjest da je objavljen.
Ines Zelić Baričević
