{"id":7501,"date":"2019-04-10T15:32:11","date_gmt":"2019-04-10T13:32:11","guid":{"rendered":"http:\/\/kohom.hr\/mm\/?p=7501"},"modified":"2019-04-10T15:32:11","modified_gmt":"2019-04-10T13:32:11","slug":"izvjestaj-s-espcg-simpozija-u-rimu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/?p=7501","title":{"rendered":"Izvje\u0161taj s ESPCG &#8211; simpozija u Rimu"},"content":{"rendered":"<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Na vije\u0107u KoHOMa, u Koprivnici, su Jelena Raki\u0107 Mati\u0107 i Jadranka Karuza izabrane za liason osobe za pitanja ESPCGa. Poziv na rimski sastanak i simpozij ove udruge partnera je prihvatila dr Karuza, te prenosi svoj izvje\u0161taj.<\/p>\n<p>Naziv simpozija je bio: <strong>Frequently asked gastroenterology questions in primary care &#8211; the European general practitioners experiences.\u00a0<\/strong><\/p>\n<p>ESPCG je udruga koja okuplja lije\u010dnike primarne zdravstvene za\u0161tite diljem Europe s posebnim interesom za gastroenterologiju. Oni i dalje izri\u010dito nagla\u0161avaju svoj sveobuhvatan pristup, tj. primary care perspective.<\/p>\n<p>Sam stru\u010dni dio bio je, kao \u0161to smo mogli vidjeti i pro\u0161le jeseni u Zagrebu &#8211; izvrstan. Ovaj puta teme su bile inhibitori protonske pumpe, Helicobacter pylori, SIC, divertikulitis. Interesatno je koliko se pristupi razlikuju u pojedinim europskim zemljama, bez obzira \u0161to svi imamo zajedni\u010dke smjernice kojih se pridr\u017eavamo. O tome je bilo rije\u010di i na sastanku dru\u0161tva, u subotu iza radnog ru\u010dka.<\/p>\n<p>Ono \u0161to smatram da je rezultat velikog anga\u017emana doktorice Raki\u0107 Mati\u0107, kako pro\u0161le jeseni, tako i u mjesecima koji su uslijedili jest \u010dinjenica da smo sada u ESPCGu punopravan \u010dlan njihovog udru\u017eenja i da su oni na to vrlo ponosni.<\/p>\n<p>U stru\u010dnom dijelu je sudjelovao i prili\u010dan broj talijanskih gastroenterologa, a ono na \u010demu dru\u0161tvo posebno radi je upravo ta suradnja lije\u010dnika dviju razina skrbi i dijeljenje iskustava razli\u010ditih perpektiva i pristupa istom bolesniku. Ono \u0161to mogu re\u0107i kao netko iz publike &#8211; te\u0161ko se moglo razlikovati tko je gastroenterolog, a tko primarac! Od stru\u010dnosti u pristupu, preko samouvjerenosti primaraca, pa do me\u0111usobnog uva\u017eavanja. Mislim da mo\u017eemo od njih u\u010diti.<\/p>\n<p>Na samom sastanku udru\u017eenja, oni tako\u0111er mu\u010de muku s pitanjima &#8211; tko \u0107e nastaviti njihov posao? Stoga se razvila duga i inspirativna diskusija u kojoj se otprilike zaklju\u010dilo da bi se mogu\u0107e sam izvr\u0161ni odbor brojem \u010dlanova smanjio, a formiralo se nekoliko radnih skupina po pojedinim temama, kako stru\u010dnim (grupa onih s akademskim titulama, grupa kako je to kolega nazvao &#8211; odli\u010dnih obiteljskih lije\u010dnika, itd.) tako i tematskim (grupa bolesti gornjeg gastro trakta, jetra i hepatobilijarni trakt, &#8230;). Na\u010delno smo se i podijelili, ali o tome \u0107e tek biti govora. Svaka bi grupa onda privla\u010dila nove \u010dlanove, mlade ljude iz svojih sredina. Tako je i KoHOM dobio zadatak da poku\u0161a u svojoj sredini na\u0107i upravo ljude sa posebnim interesom u gastroenterologiji koji bi se onda mogli uklju\u010diti vi\u0161e u rad udruge. Akademski bi \u010dlanovi pak mogli pokretati projekte i istra\u017eivanja \u0161to je pravac koji ESPCG ne \u017eeli izgubiti.<\/p>\n<p>Jako su anga\u017eirani u izradi smjernica. Ono \u0161to je bio zajedni\u010dki zaklju\u010dak &#8211; ve\u0107inom se pri izradi smjernica ne konzultiraju primarci, a ako se i konzultiraju, to je samo &#8220;kozmeti\u010dki&#8221;, a mi smo ti koji radimo s tim smjernicama u praksi i vidimo koliko one (ne)funkcioniraju. Nalazimo se i u eri hiperprodukcije smjernica i sve vi\u0161e je kolega koji sve manje vjeruju u njihovu vjerodostojnost. Tu je svakako prilika da mi iz PZZ po\u010dnemo raditi na svojim smjernicama. O smjernicama za celijakiju ESPCG usko sura\u0111uje i sa KoHOMom, bit \u0107e dio na\u0161ega kongresa u \u0160ibeniku, o \u010demu puno vi\u0161e mo\u017ee re\u0107i Jelena. Svakako \u017eele u zemljama suradnicama prona\u0107i ljude koji bi im u tome pomogli. Na\u0161a perspektiva je primarno &#8211; IMPLEMENTACIJA smjernica i tu smo neizostavni, mi\u0161ljenje je ESPCGa. Izra\u010dunato je da jedan GP mora pro\u010ditati otprilike 5000 stranica raznih smjernica \u0161to je vrlo demotiviraju\u0107e.<\/p>\n<p>Puno se govorilo i o WONCA-i, koja je pomalo razo\u010daranje za njih i vi\u0161e se priklanjaju UEG-u, ali je svakako intencija preko njih usko povezivati ove dvije organizacije. Najavili su za 2020. doga\u0111anja u Rumunjskoj i Bugarskoj, tako\u0111er ove godine u Londonu, te UEG-ov tjedan u Barceloni.<\/p>\n<p>Njihovi su &#8220;workshopovi&#8221; prihva\u0107eni na Europe WONCA u Bratislavi pa smo dogovorili suradnju i susret i na tom va\u017enom doga\u0111anju.<\/p>\n<p>Bili su iznimno zainteresirani za odjek zagreba\u010dkog ESPCG simpozija o bolestima hepatobilijarnog sustava. Ono \u0161to se postavilo kao pitanje &#8211; koliko njihovi simpoziji &#8220;GP for GP&#8221; i \u0161irenje znanja u drugim zemljama, imaju odjeka na lokalne lije\u010dnike primarne zdravstvene za\u0161tite i dovode li do ikakvih pozitivnih promjena? U tom smislu povezali smo se kolega Christos Lionis iz Gr\u010dke i ja u zajedni\u010dkom mini projektu kojim bismo to poku\u0161ali istra\u017eiti.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju smatram ovaj doga\u0111aj i ovo udru\u017eenje va\u017enim i vrijednim suradnikom KoHOMa.<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\">Jadranka Karuza<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&nbsp; Na vije\u0107u KoHOMa, u Koprivnici, su Jelena Raki\u0107 Mati\u0107 i Jadranka Karuza izabrane za liason osobe za pitanja ESPCGa. Poziv na rimski sastanak i simpozij ove udruge partnera je prihvatila dr Karuza, te prenosi svoj izvje\u0161taj. Naziv simpozija je bio: Frequently asked gastroenterology questions in primary care &#8211; the European general practitioners experiences.\u00a0 ESPCG &#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false}}},"categories":[1],"tags":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p13bms-1WZ","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7501"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7501"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7501\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7502,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7501\/revisions\/7502"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7501"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7501"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7501"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}