Veliki grad, tijekom nezapam\u0107ene epidemije, pogodio je stoljetni potres. Povijesni centar grada te\u0161ko je o\u0161te\u0107en.<\/p>\n
Ulice su posve puste, komadi cigle i fasade po ulicama. Hladno je, pada snijeg.<\/p>\n
U ordinaciji telefoni zvone non stop, dvije fiksne linije, mobiteli. Pacijenti zovu u tjeskobi, panici, depresiji. O\u0161te\u0107ene zgrade, ku\u0107e, stanovi. Neki “pobjegli” iz grada u vikendice diljem zemlje, u rodne krajeve, a neki se sklonili kod rodbine ili prijatelja u gradu – e ti su imali “sre\u0107e”. Vrtoglavice, zujanje u u\u0161ima, lupanje srca, povi\u0161ena temperatura 37,2 stupnja, strah od korone; pa treba izvaditi \u0161avove, kop\u010de, skinuti gips, previti ulkuse. Neki \u017eele bolovanje jer im nema tko \u010duvati djecu ili su se zatekli izvan grada i ne mogu se vratiti. Poznajem ih dugo dugo godina pa ipak mi treba truda i vremena uvjeriti i razuvjeriti, utje\u0161iti, pomo\u0107i svakom ponaosob. \u010cini se da je puno te\u017ee telefonom ordinirat; sto puta bih radije da je \u010dovjek preda mnom, makar ih bilo i stotinu pred vratima kao u ono na\u0161e “normalno ” vrijeme. U pretincu po\u0161te vidim 12 poruka – slu\u017ebenih naputaka hzzo i Sto\u017eera CZ, ali nikako da uhvatim vrijeme pro\u010ditati pa\u017eljivo, ali kiselinu ve\u0107 imam u grlu jer spominje se i stroga kontrola bolovanja.<\/p>\n
U 11h zvoni telefon 100.put.<\/p>\n
Zove me ona, 97 godina. \u017divi sama, nema ni djece ni unuka. A ni susjeda; svi poumirali od starosti, u cijelom ulazu samo dva stana imaju stanare.\u00a0 Ima oba umjetna kuka, a \u017eivi na 5.katu bez lifta. Da, tako je to u velikom gradu.<\/p>\n
Zove samo da pita kako sam ja. Brine.\u00a0 Glas jasan i zvonak, artikulacija uredna, disanje uredno, orijentirana i posve kognitivno sjajna. ” Draga moja doktorice, jeste li dobro, bojala sam se da vas ne\u0107u vi\u0161e \u010duti”, ” Ma dobro sam ja, ali kako ste vi? Kako je sa va\u0161om zgradom?”, ” Ne znam, nemam koga pitati, nitko me nije zvao, ne znam koga pitati”, ” \u0160to je s va\u0161om familijom koja vas obilazi?”, ” Pobjegli su na selo, njima je zgrada jako o\u0161te\u0107ena”, ” Imate li lijekova, hrane?”, “Nemam kruha ni tablete za bolove”, ” Ne brinite, niste mi daleko, kada idem sa posla objesiti \u0107u vam vre\u0107icu na vrata i pozvoniti”, ” Ljubim vas doktorice, nisam se ni usudila pitati, ali nemojte se mu\u010diti, sna\u0107i \u0107u se ja”, ” Ma kakva muka, do\u0111em u 2, smislit \u0107emo ne\u0161to”<\/p>\n
Zgrada, na sre\u0107u, nije te\u017ee o\u0161te\u0107ena, nije za evakuaciju, ona je dobro, dobila je organiziranu dostavu hrane iz najbli\u017eeg Doma za stare. \u010cujemo se svaki dan. Ne\u0161\u0107akinja \u0107e dolaziti 1x tjedno, a ja sam uz telefon non stop.<\/p>\n
A koga \u0107e\u0161 zvati nego svog obiteljskog doktora?<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Veliki grad, tijekom nezapam\u0107ene epidemije, pogodio je stoljetni potres. Povijesni centar grada te\u0161ko je o\u0161te\u0107en. Ulice su posve puste, komadi cigle i fasade po ulicama. Hladno je, pada snijeg. U ordinaciji telefoni zvone non stop, dvije fiksne linije, mobiteli. Pacijenti zovu u tjeskobi, panici, depresiji. O\u0161te\u0107ene zgrade, ku\u0107e, stanovi. Neki “pobjegli” iz grada u vikendice …<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false}}},"categories":[96,60],"tags":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_shortlink":"https:\/\/wp.me\/p13bms-2a5","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8313"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=8313"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8313\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8314,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/8313\/revisions\/8314"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=8313"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=8313"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kohom.hr\/mm\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=8313"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}