Radni tjedan je počeo 25.07. Ambulanta popodne ( moja + kolegica na godišnjem), 19-07 nastavak dežurstvo, 07-14:30 dalje odmah ambulanta.
Srijeda 27.07. dežurstvo 07-13 sati, od 13-20:30 ambulanta.
Petak 29.07. dežurstvo 07-13 sati, ambulanta 13-20:30.
Subota 30.07. radna subota 07-14 sati, dežurstvo 14-07.
Ukupna satnica u tjedan dana: 40 sati redovnog rada + 41 sat dežurstava. I to sve od 25.7.-30.7.2011. Na žalost, ne mogu kao u reklami reći: neprocijenjivo. Moj zaključak: užasno naporno. No, cijeli tjedan je to nekako išlo.
Do subote 30.7.
Radna subota za moje pacijente. U dežurnoj ambulanti jedan kompletan tim koji je inače normalno uvijek subotom dežuran. Ali trenutno taj tim vrijedi duplo. Ne samo da je redovan tim, nego je za MZSS i ostale velikane to u biti TIM ZA AUTOPUT ( relacija Macelj – naplatne kućice Zaprešić). Naravno, uz normalan brdovit teren koji inače pokrivamo.
Kolegica koja dežura prekrasna mlada, puna znanja i stvarno izvrsna za rad u HMP-u. Vještine kakve bi većina od nas poželjela unatoč godinama rada u dežurnim ambulantama. Ali I kolegica koja čita Pravilnike i Zakone.
Nešto sasvim novo za našu ispostavu. Jupi…
I stvarno, hvala kolegici na lijepom zajedničkom dežurstvu od 14-07.
Problem prvi: 10 sati ujutro zove OB Zabok, hitni bolnički prijem. Trebaju sanitetski prijevoz zbog premještaja pacijentice sa pneumotoraksom koju su tijekom noći zaprimili na obradu. I sad ju sele iz OB Zabok u KB Jordanovac.
Ali, ne trebaju samo vozača i sanitetski prijevoz. Trebaju i med. sestru koja radi u dežurnoj ambulanti i koja se multiplicirala zajedno sa doktoricom u dvije osobe ( jedna za autoput, druga za “običnu” dežurnu ambulantu). Potrebna je pratnja pacijentice.
I sad krene problem. Kolegica objašnjava da ne može poslati sestru u pratnju jer ona je i za autoput. Kako će izaći na bilo kakvu hitnu intervenciju bez med. sestre? Pogotovo ako DZ skriva da nemaju poseban tim za autoput iako su uredno primili novce za to. Odgovor je: morate poslati jer imate kolegice koje imaju radnu subotu i one će vam uskakati ako bude potrebe.
Naravno da mene nitko nije pitao da li to može. Niti kolegicu koja je također imala svoju radnu subotu i još radi sa imobiliziranom rukom zbog frakture, kao i moja med.sestra.
Mi koje plaćamo svoje med. sestre da budu na svojim radnim mjestima moramo “posuditi” svoju med. sestru DZ-u prema potrebi. Naravno, bez naknade za njih.
I obzirom je kolegica mlada i “friška”, nakon natezanja sa OB Zabok, šalje vozača, kola i med. sestru. Oni odlaze u 10:10. U OB Zabok uzimaju pacijenticu i voze ju u KB Jordanovac.
Odlazak 10:10. Povratak ekipe je bio u 14:30.
Pa, turistički je vikend. Jupi. Ekipa je zapela prvo na autoputu, pa su vozili po zaustavnoj traci sa rotirkama, a kasnije na zaobilaznici. Ista stvar je bila i prilikom povratka u Krapinu.
Znači, ekipa za autoput bez med. sestre sa drugim vozačem od 10:10 do 14:30. Što bi ministar rekao na to i na zlatni sat kojim se toliko ponosi?!
Problem drugi: Oko 11 sati poziv da se pacijent srušio, bez svijesti je i krvari iz glave. Kolegica bi krenula odmah, ali ona je auto-put. A to nije intervencija na autoputu. I još k tome, nema med. sestre.
Obzirom da se radilo o mom pacijentu, a ja sam bila tamo odlazimo moja med. sestra ( koja također ima imobiliziranu lijevu šaku) na intervenciju. Inače je to intervencija za dežurnu ambulantu obzirom se radi o hitnom stanju.Onu istu dežurnu ambulantu koja je 2U1-i autoput istovremeno.
Došli do pacijenta, kronični alkoholičar, tijekom transporta 2 epi napada.
Dovezemo ga na HBP u OB Zabok. Odlazak u boks na prijemu. Ja predajem papirologiju tehničaru na prijemu, a moja med.sestra sa vozačem i pacijentom ulazi u boks.
Problem treći: Dolazi specijalizantica i prolazi kraj moje med.sestre i mene( u međuvremenu sam i ja došla u boks) kao da smo ormari i odmah se obraća pacijentu. Nas nije niti pogledala. Ja gledam u nevjerici jer kolegici nisam prenijela stanje pacijenta, kao niti razlog dolaska. Pričekam minutu ( kolegica je mlada, friška, ne zna valjda da se prvo kolege pozdrave, prenesu slučaj i onda se gleda pacijent-ako je pri svijesti i stabilan). No, i dalje ništa. Mi ne postojimo. Okrenem se sestri i kažem: Idemo. Ovdje nas ne trebaju.
Na to će konačno specijalizanta: Kako to mislite? Kada ćete mi reći što je s pacijentom?
Pa ipak je primjetila da smo tamo. Tko bi rekao?! Ipak nismo samo selska dr i sestra. Čak nam se i obratila i pozvala nas na red.
Toliko o kolegijalnosti, poštovanju i međusobnom uvažavanju kolega.
No to je bio samo početak naše priče sa bolnicom.
Povratak natrag u DZ. Dežurna kolegica radi bez sestre. Sestru joj glumi gospođa koja radi kao administrator u upravi. I prima kućnu posjetu za kolegicu. ??? I upisuje ju u protokol. Dok doktorica pregledava pacijenta. ???
14 sati. Moja med.sestra odlazi kući. U dežurnoj još uvijek nema med.sestre.
OB Zabok zove ponovno. Pedijatrijska ambulanta. Nova specijalizantica. Potreban sanitetski prijevoz djeteta od godinu dana sa frakturom lubanje u Klaićevu bolnicu uz pratnju liječnika i med. sestre ( koju nemamo u tom trenutku). Jer mi smo samo tim za autoput u tom trenutku i to tim bez sestre.
Kolegica iz dežurne ambulante objašnjava da ne možemo izaći u pratnju djeteta koje su oni primili na obradu. Obzirom na “pristojnost” kolegice specijalizantice pedijatrije sa HBP-a iz bolnice Zabok, moja mlađa kolegica meni daje slušalicu. I sad kreće ona pravo.
Problem četvrti: U tom trenutku u ordinaciju uleti pacijentica koju je uboo stršljen i koja je alergična na ubod. Žena si je sama već u tijeku transporta dala ampulu adrenalina i synopena. Nemože više govoriti. Reakcija je krenula. Kolegica juri oko nje, taman dolazi naš tim iz pratnje na Jordanovac.
I sad dvije sestre i kolegica otvaraju dva venska puta. Pacijentica dobival 2 infuzije, solumedrol i sve prema protokolu i smjernicama. Oksimetar, tlakomjer, …
Problem peti: A što ja radim cijelo vrijeme? Telefoniram. Sa hitnim bolničkim prijemom OB Zabok gdje mi bezobrazno kolegica specijalizantica pokušava objasniti da moram u pratnju sa djetetom koje oni ( pedijatrijski tim) ne mogu zbrinuti i koje je ugroženo tako da treba pratnju. Ali, treba pratnju obiteljskog liječnika ( nema veze jel LOM ili SOM), samo da nije pedijatar ili anestezilog iz njihove bolnice. Nakon mog upornog NE, tražim njihovu nadslužbu. Stvarno mislim da nije red da nas prozivaju i pozivaju na red specijalizanti koji možda imaju samo mjesec ili dva radnog vijeka.
I zove mene nadslužba koja galami na mene( kolegica pedijatar – neću je imenovati javno) i prijeti njihovim ravnateljom, prijavom i slično. Kaže: moja je obveza izaći u pratnju svakom pacijentu kojega oni šalju dalju ako to oni traže. I naravno-ono famozno: Svi to rade. Samo vi uvijek stvarate probleme.
Kažem: Može. Ja dolazim i idem u pratnju, a vi meni pošaljite u Krapinu specijalizanta koji će pokriti ambulantu i područje dok mene nema. Ne želite znati komentar kolegice na moje traženje specijalizanta za našu ordinaciju. Kako oni moraju organizirati trenutnu službu, tako sam morala i ja.
Ono što je najžalosnije da je to istina. Moji kolege gunđaju u sebi i rade onako kako im bolnički liječnici narede. I prate sve i svašta. Pacijente kojima treba respirator, aspirator, defibrilator. Jer se ne mogu zbrinuti sa timom u nadležnoj bolnici. U tom trenutku, mi možemo sve.
Ali, kako ja čitam sve pravilnike i zakone koji se tiču zdravstva, tako čitam i pravilnik o izvanbolničkoj HMP. A tamo lijepo piše tko šta prati. Inače, imam negdje u ordinaciji i dopis HZZO-a koji decidirano kaže da ako je bolnica primila pacijenta u obradu, a ustanovi da ga ne može zbrinuti, DZ je dužan dati samo sanitetski prijevoz do ustanove premještaja, a bolnica svoju ekipu koja prati pacijenta.
I tako se ja pozvala na to. Obzirom mi je kolegica počela prijetiti dopisima, tužbama i sličnim,zamolila sam da mi spoji ravnatelja( za kojega je blefirala da dežura).
Rezultat: poklopljena slušalica. Još jedan koelgijalan odnos!!! Akademski građanin!
Problem šesti: Nazvala sam zamjenika ravnateljice DZ-a, obavijestila ga o svemu ( u međuvremenu je druga ekipa otišla obaviti dvije kućne posjete koje su čekale satima), pacijentica sa anafilaksijom je bila na infuziji, ali sada stabilno. Zamjenik ravnateljice zove dr. koja se bavi medicinskim pitanjima u DZ-u. A mene u međuvremenu zove najstarija služba HBP-a OB Zabok. Kolegica kirurg mi je doslovno rekla samo ovo: Kolegice, sada je 14:40. Obaviješteni ste da trebate doći i preuzeti pacijenticu.
I poklopila mi slušalicu.
Još jedan blistavi primjer kolegijalnosti. Sada već četvrta kolegica u istoj bolnici na istom hitnom prijemu.
Zove pravnik DZ-a i obavještava me da mi ne smijemo izaći na teren i ostaviti autoput bez nadzora. I kaže da je razgovarao sa bolnicom i da djete vozi njihov sanitet i u pratnju ide njihova pedijatrica.
Zaključak priče:
HBP OB Zabok piše prijavu protiv mene da sam odbila ići u pratnju sa ugroženim djetetom od godinu dana koje ima neurotraumu pored pedijatara i anesteziologa koji sigurno bolje znaju što i kako u slučaju gubitka svijesti ili drugih komplikacija djeteta. Ili možda ne znaju, pa traže obiteljske liječnike da to oni rade jer su u tom segmentu zdravstvene zaštite školovaniji od njih?!
I naravno, prijava jer sam postupala prema važećim zakonskim i podzakonskim aktima. Što u ovom slučaju njima ne odgovara jer oni moraju pratiti životno ugroženo dijete.
Odužila sam s pričom. Ali vjerujte, dan je bio grozan. Postupanje kolega u bolnicama je ispod svake kritike.
Osim što sam o cijeloj stvari obavijestila upravu DZ KZŽ-a, u ponedjeljak ujutro ću obavijestiti i ravnateljstvo OB Zabok, kao i voditelja hitnog bolničkog prijema, Direkciju HZZO-a, MZSS i tražiti ću stručni nadzor HLK-a zbog nesavjesnog obavljanja posla bolničkog osoblja. Kao i prijavu etičkom povjerenstvu zbog takvog postupanja mojih kolegica.
Mislim da moramo visoko podignuti glave i shvatiti koliko vrijedimo i što je naš posao. A ne dozvoljavati da nam netko diktira što i kako ćemo raditi jer oni ne žele pratiti pacijetna iako je to njihova zakonska obveza.
Tek onda možemo očekivati da će se kockice početi slagati. Do onda sigurno neće. Do onda ćemo biti svačija potrčkala. Na žalost.
Molim sve kolege da mi napišu svoja iskustva sa pratnjama pacijenata koje bolnica primi na obradu, a onda ustanovi da trebaju dalje. Kako je to rješeno u drugim županijama? Podaci su mi važni jer mislim unutar KoHOM-a pokrenuti akciju da zaustavimo takve stvari.
Ako to ne zaustavimo, kada krene COM i HMP, valjda vam je jasno da će od liječnika u COM-u tražiti da prati pacijenta kuda im volja.
I velika hvala kolegici XXX koja je sa mnom dežurala na potpori i na kraju ipak ugodnom danu i noći.
LP svima, XXX
