Danas moju medicinsku sestru, koja je na zamjeni, i koja putuje na posao iz drugog mjesta, na cesti zaustavlja osoba koja uopće nije naš pacijent, i oštro pita kojim to pravom mi još ne vadimo krv i kad to namjeravamo početi.
To je, usput rečeno, čovjek koji redovito piše protestna pisma o zdravstvu na sve moguće adrese, od komentara u novinama (čitao sam njegove “priloge” u kojima je davao kao građevinac svoje stučno mišljenje o nečemu što je Hitna napravila u drugom dijelu županije a on je načuo da se dogodilo, pa je naravno mjerodavan komentirati), zahtjeva poglavarstvu, pa do dopisa ministarstvu (jer je zaključio da u DZ nema svrhe slati proteste, oni ne reagiraju po njegovim očekivanjima i to je u konačnici ispod njegovog nivoa). Prije više godine mi je u ravnateljstvu DZ pokazano pet naredbi ministra poslanih unutar pola godina u kojima se traži očitovanje o slučajevima iz moje ambulante a temeljem prigovora, sve istog čovjeka. Prigovori su se kretali u rasponu što naše naselje nema svoj Dom zdravlja, što se krv ne vadi svakog dana (jer je laborant radio tada i u susjednom mjestu), što nemamo svoju Hitnu pomoć itd. A ministar (to nije ovaj sadašnji) je lako mogao provjeriti postoji li po pravilnicima, standardima i normativima pravo na bilo što od toga, te vidjeti da nema, ali jednostavnije je bilo narediti očitovanje (na koju li me suvremenu pojavu to podsjeća?).
I sada će vjerojatno ići prijava što je laborant prestao vaditi krv prije 5 dana (doslovno) a mi još nismo ustrojili svakodnevno vađenje krvi, a kad nas prisile preuzeti laborantski posao prijavit će nas da se nitko ne javlja na telefon, da su nepotrebne gužve i ljudi zbog nerada liječnika i sestara ne mogu doći na vrijeme na red. Ma kako bi bio nesretan da je u našem zdravstvu sustav sređen, bi li uspio neko drugo područje izabrati u zamjenu?
Sad sam zloban tračer (zloban sam uvijek i s užitkom, ali za tračeve nisam nadaren i treba me netko posebno nadignuti), ali ću reći da je to čovjek koji je koristio bolovanja u vrijeme stare države i starih komisija i već tada naučio kako ima sva prava, pa je tražio zbog “nepokretnosti” od teškog išijasa sanitetski prijevoz za Zagreb, a kad sam mu odbio dati (to je bilo vrijeme prije slobodnog izbora liječnika – kasnije se naravno nije opredijelio za mene) sjeo je u autobus, otišao neurologu i vratio se s naredbom neurologa da pacijent mora dobiti sanitetski prijevoz za Zagreb. Kolegica ga je jednom primijetila kako za vrijeme tog išijaznog bolovanja maršira ulicom, a kad je on opazio nju istog trenutka je bio u savijenom položaju i šepao na sve četiri. Njegovi kolege iz firme rekli su da, koliko i kako je radio, nisu ni primjećivali je li na poslu ili na bolovanju, a kasnije, kad je kao teški bolesnik dobio mirovinu, rekli su da je penziju zaradio citirajući Bakarićeve govore na radničkim savjetima.
Otkad se izborio da ambulanta mora raditi svaku subotu, bez obzira na godišnje odmore i broj liječnika, pa tako smo već odradili i brojne neplaćene subote, on redovito dolazi provjeriti je li ambulanta otvorena i tko radi. Povremeno prošeće čekaonicom i tijekom radnog dana upućujući pacijente u njihova prava.
Jednom sam osobno bio prisutan kad je jedna majka došla sa srednjoškolskom kćeri zbog temperature oko 38, malo iza radnog vremena, ali je doktorica bila u savjetovalištu i radila s bebama. Sestra je rekla majci da pričeka da završi savjetovalište (osobno sam bio kraj nje, to nije svjedočenje iz treće ruke) i da će je primiti iako je radno vrijeme bilo gotovo. Majka se počela buniti jer “njeno dijete ima temperaturu”, a gore opisivani pacijent (koji, provjereno, ni tog dana nije u ambulantu došao na pregled nego u kontrolu – napominjem da to nije bilo u čekaonici njegovog liječnika) odmah je iz džepa izvukao već pripremljeni snop papira i dao joj telefonske brojeve koga treba nazvati da prijavi. Snop poput vizitki, dijeljenje telefonskih brojeva kao na uličnim oglasima za kredite sumnjivog porijekla ili za čuvanje djece sa izvođenjem psa u šetnju.
Evo, toliko od mene, jer sam se usudio oko 11 sati, vrativši se upravo iz kućne posjete, sjesti za računalo i pogledati što se događa. I pitati se za što ću sutra morati pisati očitovanja. A trebao sam odmah pripremiti laborantsku odoru i pribor. Jer jutro je ionako blizu. I moram se pripremiti za našeg lokalnog kontrolora HZZOa.”
