Ovo je reakcija na članak u Slobodnoj:
U članku se po tko zna koji put blati liječnička struka, prikazujući nas isključivo kao koristoljubive lešinare, koji su odabrali humano zanimanje, ali sad gledaju isključivo materijalnu korist.
Prava istina je:
1. Da liječnika nema u Hrvatskoj i odatle proizlazi problem pacijenata da se nemaju kod koga upisati.
MZSS i HZZO, po svom uhodanom načinu, zatvaraju oči i uši pred dugogodišnjim vapajima nas doktora, te istupima Vas, kao predsjednika Hrvatske liječničke komore, da se hitno poduzme nešto i pristupi rješavanju tog problema.
Ovaj članak samo zorno prikazuje kako odgovorni u HZZO-u (ali i u MZSS-u imaju jednak obrazac razmišljanja i ponašanja) misle riješiti problem – upregnuti postojeće „magarce“ da vuku još više. Što će biti kad magarci pougibaju, e to će već netko deseti rješavati, oni o tome neće sad razbijati glave.
2. Da obiteljski liječnik sa standardnim timom od oko 1700 pacijenata ima prosjek posjeta u ambulanti dnevno od 60 do 80, što je od 50% do 100% više nego što je svjetski standard rada obiteljskog liječnika. Ukoliko liječnik zaista radi po pravilima struke i u svojoj ordinaciji rješava 80% problema bez upućivanja dalje, onda već sa 60 do 80 pacijenata dnevno „puca po šavovima“ i jedva stiže kvalitetno i odgovorno raditi, uz svo administrativno opterećenje koje se iz godine u godinu samo rapidno množi.
Daljnje povećanje broja pacijenata neminovno dovodi do smanjenja kvalitete rada, povećanog upućivanja pacijenata u SKZZ, prestanka rada bilo kakvih preventivnih djelatnosti.
Iz osobnog iskustva tvrdim da kada liječnik ima 1700 ili 1800 pacijenata, a želi raditi kvalitetno, odgovorno i po pravilima struke, jedino što mu preostaje je odbijati daljnje upisivanje pacijenata, iako to za njega znači i manje prihode, jer obiteljskom liječniku dohodak izravno ovisi o broju pacijenata. Naravno, kad liječnik radi kvalitetno i odgovorno onda je i pritisak za upisivanjem kod njega veći, tako da cijela situacija za čas odlazi van kontrole.
3. Ti isti liječnici, koji su u članku Slobodne Dalmacije prikazani kao koristoljubivi i bezobzirni jer ne žele upisivati djecu jer je za njih mala glavarina (a tko je ikad radio i dana u praksi isto tako zna da su djeca školske dobi, ukoliko nemaju neku kroničnu bolest, populacija koja najmanje dolazi u ambulantu), ljetos nisu mogli iskoristiti svoje Ustavom zagarantirano pravo – pravo na godišnji odmor, također zbog nedostatka liječnika. No i tada su se opet liječnici prikazivali krivcima, jer eto neće ovi iz unutrašnjosti doći raditi na more, da bi se kolege na moru mogle odmoriti nekoliko dana.
Prava istina je, da zbog nedostatka liječnika i u unutrašnjosti Hrvatske i na moru, već godinama većina obiteljskih liječnika ne koristi bolovanja (osim ako su hospitalizirani), niti godišnje odmore.
Da bih otišla na godišnji odmor, moram prije ili nakon svog odmora mijenjati onog tko će mene mijenjati, tako da prvo nekoliko tjedana radim duplu smjenu, a nakon svakog izostanka iz ambulante, u pravilu toliko dana koliko sam izostala imam dvostruki broj pacijenata dnevno.
Dakle, obiteljski liječnici dvostruko odrađuju svaki svoj izostanak iz ambulante.
4. I odgovorni u HZZO-u, i u MZSS-u, ali i novinari i njihovi čitatelji, a naši pacijenti, moraju shvatiti da stvarno POSTOJI PROBLEM NEDOSTATKA LIJEČNIKA U HRVATSKOJ.
Taj problem se neće riješiti time da se nekoga natjera da upiše kod sebe više ili manje pacijenata (jer ih on neće moći ili neće htjeti kvalitetno raditi), niti „pljuvanjem“ liječnika u medijima.
Mi liječnici shvaćamo da novinari žive od prodaje svojih novina, a novine im prodaju bombastični naslovi tekstova. Ali novinari moraju shvatiti da jednoga dana kad ne bude liječnika sav novac ovog svijeta, koji su dijelom zaradili i „pljuvanjem“ po liječnicima, neće pomoći da imaju kvalitetnog liječnika za sebe ili svoje dijete.
Jedini način da se riješi problem nedostatka liječnika je pozitivna reklama u medijima (naravno, pored plaće adekvatne obrazovanju i odgovornosti posla, što sad niti približno nije).
Podsjećam da je u prošlom upisnom roku za srednje škole jedno od najtraženijih i najatraktivnijih zanimanja bilo zanimanje KUHARA! Ali cijelu prošlu godinu smo u medijima imali kuhare kao glavne zvijezde mnogih emisija.
A što je s liječnicima i medicinom? Trenutno se mogu sjetiti samo negativnih napisa.
Srdačan pozdrav.
Ljiljana Ćenan, dr.med.
Seoska doktorica iz Ivankova
