LOM (liječnik obiteljske med.) učinkoviti prvi savjetnik
Obiteljska u zdravstvu danas…
- Dijabetes – među najčešćim problemima s kojima se pacijenti obraćaju liječniku
- Pred 20 tak godina – 3000 LOMova, sada 2300.
- Potrebe pacijenata i mogućnosti liječenja znatno porasle. Nedovoljno vremena za pacijenta
- Želimo i znamo pomoći
- Najbolje poznamo pacijenta u njegovom pravom okruženju – obitelj, posao, navike i strahovi
- Najbolje pozicionirani u sustavu za cjelokupnu skrb nad dijabetičarima – pomozite da se to ostvari!
Mario Malnar, SOM, član IO KoHOMa, privatna praksa u PZZu
——————————————- pogledajte prezentacijski materijal ——————————————-
RAZGOVOR: Ines Balint, specijalist obiteljske medicine, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KOHOM)
Šećerna bolest tipa 2 je jedna od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti koja se liječi u ordinacijama obiteljske medicine.
Liječnici obiteljske medicine, specijalisti, imaju stručno znanje i mogućnost kvalitetno liječiti oboljele od šećerne bolesti bez nepotrebnog opterećivanja specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite. Jedini u sustavu zdravstva u pristupu zdravlju ili bolesti integriraju fizičke, psihičke i socijalne čimbenike. Poznavajući svog pacijenta njegovo obiteljsko i radno okruženje, navike, strah od bolesti i liječenja, individualnim pristupom koji se temelji na međusobnom povjerenju i poznavanju mogućnosti liječenja prihvatljivih uvjetima života i rada svakog pacijenta – obiteljski liječnik može podučiti i naučiti pacijenta kako bolest držati pod kontrolom.
Poznavajući pacijente i njihove obitelji također možemo djelovati preventivno kod pacijenata koji imaju čimbenike rizike za razvoj šećerne bolesti. Laboratorijske pretrage koje svaki dijabetičar zbog kontrole bolesti mora obavljati moraju biti (a sada i jesu) dostupne u laboratorijima primarne zdravstvene zaštite. Najbolje bi bilo kada bi se neke pretrage mogle obavljati u ordinacijama obiteljskih liječnika. Danas postoje precizni uređaji za praćenje glikoliziranog hemoglobina iz kapilarne krvi te albumina iz urina koji bi pojednostavnili kontrolu šećerne bolesti našim bolesnicima i još više učinili primarnu zaštitu kvalitetnijom i dostupnijom. Takvim praćenjem bolesti na mjestu pregleda uz plaćanje te usluge kroz dijagnostičko terapeutski postupak HZZO bi višestruko uštedio zdravstveni novac, bolest bi bila adekvatno praćena, ne bi se trošila dodatna sredstva za putne troškove koje HZZO refundira dijabetičarima za odlazak na kontrole u bolnice, pacijenti ne bi trebali dodatno koristiti specijalističko konzilijarnu zdravstvenu zaštitu za nekomplicirane slučajeve što prečesto prelazi u nepotrebnu dijagnostičku i drugu obradu. Dijabetolozi bi bili na takav način dostupniji za brojne dijabetičare koji imaju kompliciranu bolest koju obiteljski liječnici ne uspiju dovesti pod kontrolu i za one koji se nužno moraju liječiti u bolnicama, a zbog preopterećenosti nekompliciranim slučajevima na pregled i obradu dijabetologa moraju čekati mjesecima.
Obiteljski liječnici imaju mogućnost kroz individualni rad i rad u savjetovalištu u suradnji s patronažnim sestrama podučiti dijabetičare o zdravoj prehrani, higijensko dijetetkim mjerama, načinu uzimanja terapije. Imamo mogućnost u pravim životnim uvjetima (koji su itekako drugačiji od bolničkih!) brzo i učinkovito reagirati ukoliko postojeća terapija ne daje ili ne daje dovoljno dobre rezultate. Vrlo brzo (u sustavu najbrže) možemo primjetiti pogreške koje pacijent radi u liječenju, navikama ili dijetetskim mjerama i na njih možemo učinkovito djelovati – naravno, ako pacijent želi sudjelovati u liječenju. Pitanje odgovornosti pacijenata za svoj dijabetes je nešto što mi kao odgovorni obiteljski liječnici smijemo i moramo postaviti jer smo prečesto izloženi posve suprotnom!
Na takav način potičemo svoje bolesnike da oni sami preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i budu aktivni partneri u liječenju. U Europi odgovornost koju pacijent s dijabetesom preuzima za svoju bolest osigurava direktne bonuse zdravstvenog sustava, što znači da ima pravo na dio besplatnih usluga ili uz vrlo male naknade, popuste na dopunsko osiguranje i slično. Ako se pacijent ne pridržava savjeta i nužnih pravila u ponašanju, uzimanju lijekova, jelu i aktivnostima morat će snositi dio troškova svoga liječenja.
Smatram da je, obzirom na zdravstvenu potrošnju i manjak dostupnih sredstava, ovakva praksa vrlo bliska budućnost i u Hrvatskoj.
Na koncu moram napomenuti da se svi dijabetičari moraju moći s punim povjerenjem obratiti svojim obiteljskim liječnicima koji kao i patronažna služba imaju ključnu ulogu da pomognu bolesniku da sam sa svojom bolesti bude zadovoljan i živi život bez ili uz što manje ograničenja i odricanja.
Umjesto sata vremena sjedenja u kauču i gledanja TVa, pozivam Vas da prošećemo našim okolišem barem to isto vrijeme i pogledamo kako je divan svijet oko nas. Teška komplikacija nedovoljno liječenog dijabetesa je gubitak vida. Puno sjedenja i malo aktivnosti vodi ka tome.
Vaši obiteljki liječnici,
Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Predsjednica Ines Balintdr.med.
spec. obiteljske medicine
