- čl1 – obveza dezuranja – apsolutno se protivimo uvodjenju obveze dezuranja za sve obiteljske lijecnike. u PZZ postoje brojni lijecnici osim obiteljskih koji nicime ne bi bili obvezani. KoHOM trazi kontinuirano godinama da treba: definirati stanja koja se zbrinjavaju, osigurati uvjete rada po Pravilniku, poštivati Zakon o radu, kolektivni ugovor, osigurati od profesionalne i opće odgovornosti dr i sestru, smanjiti broj punktova kako bi se postigla razumna frekvencija rada, uvođenje 8 satnog radnog vremena, adekvatan stimulativni element, platiti putne troskove. Ukoliko se tako ne rijesi situacija nastati ce novi brojni problemi koji ce dovesti do smanjivanja rada u obiteljskoj medicini i bjezanja lijecnika iz nje.
- čl 3. Članak ne obvezuje koncesionara koji ima važeći ugovor o koncesiji na sklapanje aneksa AKO TO NE ŽELI. Mi ćemo naravno preporučiti svima da ga ne potpisuju dok se ne postignu zadovoljavajući uvjeti rada.
- Trebamo imati mogucnost da po svojoj odluci privatnik u javnom zdravstvu (koncesionar) moze primiti mladog lijecnika kao zaposlenika i partnera te ga educirati, poslati na specijalizaciju i onda mu prepustiti ordinaciju. Danasnji sustav kada se ordinacije automatski vracaju u Domove zdravlja je stravican za pacijente i sustav. Mladi lijecnici bez iskustva počinju raditi bez adekvatnog iskustva i pripreme od strane Domova zdravlja, Domovi zdravlja im ne daju nikakvu podrsku, cak stovise ih i kaznjavaju, radi se nekoliko ambulanti s jednim covjekom – sve to kao rezultat lose prakse u kojoj se ne dopusta postojecem lijecniku da priprei teren za njegov odlazak i omoguci kontinuitet svojim pacijentima.
- Nedostaju jasna i transparentna pravila i uvjeti za pokretanja postupka za odlazak u privatnu praksu preko koncesije tako da se isključi samovolja ravnatelja i politike. Smatramo da i na taj način još više smanjujemo zanimalje za obiteljsku medicinu i PZZ što uz postojeći manjak od više od 400 obiteljskih liječnika i predviđena dodatna opterećenja i ponude koji obiteljski liječnici svakodnevno dobijaju o odlasku na rad van Hrvatske neminovno dovodi do sloma PZZa.
- Tražimo da se u čl 42 Zakona odredba o usklađivanju plaće privatnika – koncesionara briše i da se samo navede da će privatnik pri određivanju plaće djelatnika iz tima usklađivati plaću NAJMANJE s onom iz kolektivnog ugovora u skladu s financijskim mogućnostima ordinacije.
- čl 42 Zakona. Odredba kako se mora nastaviti raditi s radnikom iz time nakon odlaska u koncesiju se mora mijenjati tako da se definira nekakav rok jer ukoliko se radi o lošem radniku privatnik mora imati mogućnost davanja otkaza što povlači i plaćanje otpremnine koju privatnik ne bi trebao platiti za cijeli radni vijek, a sada je po zakonu obvezan. Molimo da se stoga uvede izmjena da mora nastaviti raditi s sadašnjim članom tima ukoliko nisu nastupile okolnosti po kojima on smatra da ta osoba nije adekvatan radnik za to radno mjesto (uz obrazloženje), U svakom slučaju potrebno je navesti da radnicima koji odlaze iz Doma zdravlja isti mora isplatiti otpremnine za rad koji su ostvarili u Domu zdravlju.
- čl 42 Zakona. Mora postojati obveza DZa da primi natrag zaposlenike nakon prestanka rada privatnika u koncesiji. Ako vrijedi obrnuto (da privatnik mora nastaviti raditi s prethodnim članom tima), onda mora vrijediti i to pravilo , a to sada nije definirano.
- Potrebno je ukinuti koncesije i vratiti privatnu praksu ugovorenu sa Zavodom. Cijeli sustav koncesija u PZZu je doveo do brojnih nejasnoca i problema u izvedbi. Županije velikom većinom nisu ni ekipirane niti stručno sposobne razumjeti što je PZZ. Smatramo da treba jasno i transparentno navesti uvjete za odlazak u privatnu praksu (kako imaju druge razvijenije zemlje) u koju se mlade liječnike stimulira kako bi ostali na tom području i razvijali svoj posao. Porezne olakšice, financijska stimulacija, privatna praksa, omogućavanje pomoći pri nalaženju zamjena za edukaciju i odmor su jedini načini da se dovede i zadrži liječnika na izoliranim područjima. Već sada Ministarstvo nije svjesno koliko je velik manjak liječnika u nekim krajevima RH (otoci, Slavonija) jer Domovi zdravlja uz robovsko iskorištavanje mladih liječnika pokušava “krpati rupe”. Tim liječnicima se ne daje godišnji odmor, odlazak na edukaciju i nemaju noralne uvjete rada (hrđave pincete, toaleti bez vode, nema defibrilatora, lijekova itd…)
Reakcija na najavu promjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti
