Odgovor na dopis bolničkih liječnika – u ime liječnika PZZ Međimurja sastavio dr. Zrinko Karlović, liječnik obiteljske medicine
Poveznica na HLK u Čakovcu
Poštovani!
Dopis koji su Hitni bolnički prijem, UV i SV ŽB Čakovec uputili Hrvatskoj liječničkoj komori, odnosno predsjedniku Županijskog povjerenstva dr Žokalju, po svemu sudeći nije bio predviđen za oči liječnika PZZ, iako se uglavnom odnosi na njih. Sama činjenica da je dopis mimoišao liječnike PZZ, pokazuje nivo komunikacije i suradnje primarne i sekundarne zaštite u Međimurskoj županiji. I do sada su pokušaji otvorenih razgovora bili inicirani isključivo s jedne strane, PZZ, dok je ŽB izabirala komunikaciju putem izjava u medijima ili tiskovnih konferencija. U rijetkim prilikama kad se uspijevalo sazvati sastanak nije bilo konstruktivnih zaključaka, pa niti kad su sudionici bili i predstavnici HZZO ili Županije. Mnogo bolja iskustva PZZ ima sa pojedinim odjelima s kojima se postizavala odlična suradnja, ali samo u izravnim kontaktima bez prisustva službenih osoba bolnice ili nekih drugih odjela.
Kako su svi drugi dosadašnji sastanci i svi drugi posrednici doživjeli neuspjeh, smatramo da je primjereno uključivanje HLK i u tom pogledu podržavamo predstavnike ŽB Čakovec. Međutim, kako poput ranijih medijskih istupa i ovaj dopis obiluje nepreciznim, a ponekad i posve netočnim podacima, odnosno pogrešnim analizama uzroka, posljedica i trenutnog stanja, dozvolite i predstavnicima PZZ da upoznaju kolege i s drugom stranom problema.
Iako se dopisu upućenom iz ŽB kao povod navodi reforma HMP, isti problemi i isti krivci isticani su istim tonom i ranije, kad reforma HMP još nije bila ni u povojima. I tada je PZZ optuživana da pretjerano opterećuje SKZZ, a u prvom redu Hitni bolnički prijem. Statistički podaci izneseni u dopisu starijeg su datuma, i već tada se pokazalo, a što su priznali i bolnički kolege, da je znatan dio uputnica koje ih opterećuju (i uzrokuju visoki postotak pregleda koji završe bez poduzimanja terapijskih postupaka) napisan u ambulantama HMP (što se spominje i u dopisu HLKu), a i nemali dio onih koji nose potpis liječnika PZZ nisu bili izvorno napisani sa oznakom hitnosti nego je ista dopisana naknadno bez znanja liječnika čiji potpis uputnica nosi. U razgovorima s bolničkim kolegama, kao i onima iz HMP, saznaje se da se radi o pacijentima koji su saznali koliko je duga lista čekanja, pa su se javili na HMP uvjeravajući da im se stanje upravo bitno pogoršalo. No, u postupku generalizacije koji karakterizira i ovaj dopis, za sve je prekobrojne pretrage i preglede paušalno okrivljena cijela PZZ.
Kad smo tražili primjere gdje smo pogriješili, dobivali smo odgovore da mi koji dolazimo na razgovore nismo problem, no nikad nismo saznali tko jesu kolege čiji postupci tjeraju bolničke liječnike na javne pozive u pomoć. Ponudili smo im nekoliko sugestija, od sazivanja sastanka sa svim liječnicima PZZ, preko posredovanja ravnatelja DZ kojemu bi bolnica mogla dati popis “problematičnih kolega” a koje bi on kao zakupce mogao sazvati (ukoliko se radi o liječnicima koji inače ne dolaze na sastanke) i upozoriti, pa i do prijave HLKu onih koji učestalo rade stručne ili drukčije pogreške, ali bolnica nijednu nije provela. Umjesto toga već sljedećom prilikom opet bi isticala krivicu cjelokupne PZZ (a što se može pratiti u medijima, od lokalnih poput Međimurja, pa sve do Večernjeg lista).
Mi, liječnici PZZ, potpuno se slažemo da je pogrešno provođenje reforme HMP otežalo položaj bolničkih liječnika, ali već sad je otežalo i položaj obiteljskih liječnika koji, kao i bolnički, preuzimajući značajan dio bolesnika koje je do sad rješavala HMP sad imaju još manje vremena za svoj redovni posao. Razlika između SKZZ i PZZ jest u tome da će se u bolnicama problem amortizirati produženjem lista čekanja, dok će u PZZ doći do još većeg dnevnog opterećenja i automatski daljeg smanjenja vremena koje liječnik može posvetiti svom (nehitnom) pacijentu, a koje je već odavno daleko ne samo ispod svjetskih nego i ispod standarda HZZOa. Teško je, međutim, shvatiti kako bolnički kolege ne uviđaju da će neminovni pad obrađenosti pacijenata u PZZ u skoroj budućnosti dovesti do povećanja opterećenja bolničkih službi. Ne samo da je preventiva zanemarena, nego se i nehitna stanja ne mogu rješavati na vrijeme, pa će se sve češće bolesnike ozbiljno zbrinjavati tek kad uđu u ozbiljnu fazu bolesti, što nerijetko iziskuje i sudjelovanje SKZZ. A to nije u interesu ni PZZ, ni lokalne zajednice ni društva u cjelini, pogotovo ne pacijenata, a ako ozbiljno razmisle uvidjet će, niti bolničkih liječnika.
Kad u dopisu SKZZ raščlanjuje probleme u tri točke PZZ se može u potpunosti složiti s bolničkim kolegama u prvoj točki. Potpuno zatvaranje vrata HMP već je pokazalo tragične posljedice u županijama koje su to uvele, ali i predviđeni međimurski model, pogotovo bez prethodnog jasnog definiranja stanja koja je HMP dužna zbrinuti, lako može dovesti do pogrešnih procjena, rješavanja na krivom mjestu, nepopravljivog kašnjenja, i u konačnici nesretnog ishoda koji će jedino odgovarati medijima spremnima da senzacionalnim naslovima povećaju prodaju. Nedovoljno, ili gotovo nikako pripremljena reforma hitne za potpuno neinformirano stanovništvo bliža je ruskom ruletu nego običnoj lutriji.
No već uvod u drugu točku odmah pokazuje stav ŽB Čakovec prema kolegama kad govori o njihovom (ne)radu. Možda su kolege iz bolnica i mogli ranije davati paušalne ocjene, ali oni zaboravljaju da smo mi, za razliku od njih, pod strogim kontrolama uključujući CEZIH, što nerijetko nije ugodno, no omogućuje da se između ostalog dokaže duljina i način korištenja radnog vremena. I HZZO, koji je uveo CEZIH, nesumnjivo može provjeriti koliko liječnika ostaje i radi u ambulantama i satima iza radnog vremena, koliki CEZIHu pristupaju od kuće obavljajući tako dio posla koji ne iziskuje boravak u ordinaciji, a koliki dolaze u neradne dane dovršiti obaveze koje se uz redovan posao nikako ne mogu riješiti.
Nadalje, podaci HZJZ pokazuju da liječnici PZZ Međimurske županije postižu znatno povoljniji omjer pregleda prema SKZZ od prosjeka u Hrvatskoj. Kao posebno važan podatak treba istaknuti da je Međimurje pri vrhu opterećenja u broju osiguranika prema broju liječnika (tek je u Požeškoj županiji nekoliko pacijenata više nego u Međimurskoj), a analizirajući statistike HZJZ-a lako je potvrditi logičnu pretpostavku da je tamo gdje su timovi manji i manji broj izdanih uputnica. Isto tako je zanimljivo znati da je prije nekoliko mjeseci ministar zdravlja istakao kako je upravo u Međimurskoj županiji najmanji odljev pacijenata u ustanove drugih županija. Kako se to uklapa u tako loš rad obiteljske medicine (koja izdaje uputnice toj uspješnoj bolnici!) i lošu suradnju između SKZZ i PZZ? Ipak, većina drugih bolnica svoje kolege primarce ne ponižava, ne omalovažava i ne izlaže javnim optužbama i potcjenjivanju u medijima, pred našim zajedničkim pacijentima.
Ukoliko i dalje ŽB smatra da je nerad PZZ njihov glavni problem, bolji rezultat mogu postići prijavom pojedinaca koji krše radno vrijeme i/ili čine druge prekršaje, nego javnim proglasima protiv cijele struke, a sigurno im neće pomoći ni traženje uvođenja radnog vremena izvan postojećih propisa. Sveobuhvatnost i kontinuiranost koju citiraju odnosi se na praćenje bolesnika od rođenja do smrti, na rad s obitelji, rad u preventivi i drugim metodama koje karakteriziraju PZZ, a ne radom 24 sata 365 dana u tjednu što je karakteristika HMP. Uvođenjem takvog radnog vremena potpuno bi se iskorijenio svaki drugi vid rada u PZZ, posljedice čega bi uskoro bile vidljive, ali teško popravljive.
Kolege koji su potpisali bolnički dopis morali bi znati da se po postojećim propisima PZZ organizira u pet radnih dana i subotu, u radno vrijeme koje se poštuje u međimurskim ambulantama, a ne raspoređuje se nedjeljom tamo gdje je organizirana HMP. Morali bi znati i da liječnicima i sestrama u PZZ, za razliku od njih, nije odobren slobodni dan nakon dežurstva tamo gdje ista postoje. Koliko se stručan i kvalitetan rad može ostvariti uz 70 do 100 pa i više pacijenata dnevno već i u tzv normalnim okolnostima, a koliko tek nakon dežurstva?
Također, spominjući propise, ŽB propušta vidjeti da SKZZ liječnici kao zaposlenici bolnice koriste prateće službe koje koncesionari ne mogu koristiti nego sami vode brigu o financijskom poslovanju i računovodstvu, nabavi potrepština od lijekova i medicinske opreme do toaletnog papira i sredstava za čišćenje, organiziraju servisiranje instrumenata, brinu se o svom vozilu za kućne posjete, posjete komisija poput zaštite na radu i sl., što isto tako nije njihov osnovni posao ali ga moraju obavljati neovisno o dignitetu i zdravlju. Govoreći o zdravlju, koliko su dana bolovanja koristili liječnici PZZ tijekom prošle, odnosno prošlih godina? Misli li netko da je to zbog njihovog fantastičnog zdravlja? Isto tako, liječnici ŽB nisu poslodavci medicinskim sestrama i ne moraju brinuti o KU kojega poslodavci koncesionari krše svakodnevno poštujući važeće propise o radnom vremenu – kako bi mogli poštovati KU u slučaju ispunjavanja zahtjeva iz bolničkog dopisa?
Liječnici obiteljske medicine u Međimurju ne samo da ne opstruiraju rad COMa, nego nisu imali niti priliku izjasniti se, budući da im nije ni ponuđen. I Županija je svjesna pravnih i stručnih nejasnoća u organizaciji COMa, pa je za sad odgođeno uvođenje istoga. Podsjećamo da je i sama HLK preporučila svojim članovima da ne potpisuju ugovore jer je još previše neriješenih pitanja o COMu.
Također treba istaknuti kako i životna dob liječnika nije argument kojim se može jedna od strana smatrati ugroženijom, jer je manjak liječnika i visoka dob onih koji još rade u struci karakteristika većine hrvatskih regija. Ne sumnjam u podatak ŽB Čakovec da je prosjek starosti njihovih specijalista 52 godine, no prosjek godina liječnika obiteljske medicine je 49 godina, a tu su ubrojani i mladi liječnici DZ. Bolnica ima značajan broj mladih nespecijalista (uključivanjem kojih bi prosjek godina sigurno bio niži), a koji im ipak bitno olakšavaju posao – kome se za olakšavanje svog posla mogu obratiti obiteljski liječnici od kojih je 31 (preko 56%) staro 50 i više, a 11 preko 60 godina?
Napokon, i mi liječnici PZZ vidimo potrebu da HLK žurno reagira na postojeće stanje, kako je zatraženo u bolničkom dopisu. Ipak, ne možemo za kraj zanemariti iskazanu želju liječnika ŽB da se izbjegne povlačenje “svih nas” po medijima. Taj dio ne možemo okarakterizirati blažim izrazom od licemjerja, jer je svaki istup u medijima započinjao od strane liječnika ŽB. Mi smo iz PZZ tek povremeno replicirali, ne želeći dolijevati ulje na vatru i pokušavajući održati dostojanstvo liječništva u cjelini, a i spriječiti širenje sukoba nadajući se da će se nesuglasice rješavati dalje od očiju pacijenata i šire javnosti. Tek sada vidimo koliko smo u tome pogriješili.
S poštovanjem
Liječnici PZZ Međimurske županije
