Kako doskočiti dijelu korupcije u zdravstvu oko prometa farmaceutskim proizvodima na račun HZZOa?
Interesantan osvrt možete pogledati na politika.com
Akcija Uskoka „Hipokrat“ i njena medijska prezentacija, u fokus javnosti doveli su raširenu korupciju na relaciji farmaceutske industrije i veletrgovaca s jedne strane, i liječnika s druge. Narod je opravdano ogorčen, spoznajući na brutalno eksplicitan način ogrezlost širokih dijelova jedne od najplemenitijih profesija u duboki kal korupcije koja prožima hrvatsko društvo do same srži. Nije da se to nije znalo i prije, ali valjda po principu samoobrane, nismo bez ovakve pompozne akcije i bubnjave u medijima bili u stanju to sami sebi priznati. Uostalom, u svjesti značajnog dijela stanovništva takve devijantne pojave se smatraju normalnim, prihvatljivim pa i poželjnim ponašanjem.
No sada, sada je iza vela nevinosti na brisani javni prostor istjerano na desetke cijenjenih liječnika koji su se prodali kao obični kokošari, primajući sitne i krupne poklone te opipljive novčane iznose i zauzvrat, potpuno nelojalno prema svojem „poslodavcu“ HZZO-u i prema svojim pacijentima, pisali recepte za potrebne i (možda) nepotrebne lijekove određenog dobavljača. Osim jeftino prodane profesionalne časti, rezultat takve prakse su teški milijuni štete nanesene javnoj zdravstvenoj kasi, koji su se prelili dijelom u njihove, a dijelom u faraceutsko-industrijske džepove.
Ovdje je potpuno nevjerojatno da je stvarna dimenzija problema ograničena na jednog dobavljača – problem je sasvim sigurno puno širi, što je posljedica lošeg sustava koji to omogućuje.
Kako tome doskočiti? Ovdje ću iznijeti jedan dobar primjer, koji pokazuje da se dobrim rješenjima mogu postići zapanjujući rezultati. Doduše, primjer koji iznosim funkcionira u društvu u kojemu je raširenost korupcije na neusporedivo nižem nivou nego u Hrvatskoj, pa je moguće da bi usprkos njegovom uvodjenju, hrvatske „kreativne snage“, našle načina kako da ga izigraju. No vrijedilo bi pokušati.
Dakle, radi se o sustavu nabave i prodaje lijekova u Danskoj, koji je doveo do toga da su lijekovi koji se izdaju na recept (odnosno na javni trošak) u razdoblju od 2000. do prvog polugodišta ove godine u prosjeku pojeftinili 42%. Samo u posljenju godinu (1. Polugodište 2011 – 1. Polugodište 2012) dana cijene su pale 7%. To znači da je u tome razdoblju vrijednost prodaje lijekova (s receptom) u ljekarnama pala za 56 mil. DKK, dok je broj definiranih dnevnih doza (DDD) povećan za 27 milijuna.
Generički lijekovi koji podliježu receptu su danas u Danskoj medju najjeftinijima u Europi. Istovremeno (2010-2012), cjene lijekova koji se prodaju u slobodnoj prodaji su porasle 23%.
Taj uspjeh je postignut jednostavnim sustavom javne licitacije koja se ponavlja svaka 2 tjedna. Svi zainteresirani dobavljači, u oštroj konkurenciji podnose ponude za odredjene lijekove (ili generičke ekvivalente) s liste odobrenih lijekova. Ponudjene cijene se automatski objavljuju na Internetu. Ljekarnici su pacijentu s receptom dužni ponuditi trenutno najjeftiniji lijek s liste (s javno dostupnog portala medicinpriser.dk), čak iako je liječnik prepisao neki skuplji. Ovdje treba reći da je pacijent taj koji, u principu, plaća lijek, ali uz veći ili manji doprinos iz javne kase. Neke kategorije pacijenata dobiju doprinos 100%.
Tako, u prosjeku, za 18 milijuna recepata godišnje se izdaju jeftiniji lijekovi nego što su liječnici prepisali. U praksi to znači da dobavljač koji ponudi najnižu cijenu, za 14 dana ima praktično cijelo dansko tržište toga lijeka, do slijedeće licitacije.
Ljekarne nemaju interes prodavati skuplje lijekove, jer je njihova marža fiksna, odnosno ne ovisi o cijeni lijeka.
Dakle, ne treba izmišljati toplu vodu. Treba se samo malo okrenuti i vidjeti kako to drugi rade, pa izabrati najbolje rješenje. Odgovorni iz vojske birokrata u HZZO-u morali bi se ovime aktivnije pozabaviti. Ako nisu to u stanju, treba ih rastjerati i dati da to obavi netko tko zna i može.
