Zagreb, 14. studenog 2013.g.
-Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo
-Veleposlanstvu Kraljevine Danske u RH
Poštovani,
Prije svega želimo vam se zahvaliti na hvale vrijednoj akciji unaprjeđenja liječenja pacijenata sa šećernom bolesti. S obzirom da smo zemlja koja prema broju umrlih od kardiovaskularnih bolesti spada u vrh zemalja Europske unije, ali i europske regije Svjetske zdravstvene organizacije, hrvatski obiteljski liječnici okupljeni u najveću udrugu KoHOM, podržavaju svaku akciju koja će pomoći u smanjenju ovog problema.
Nažalost, izuzetno smo razočarani koncepcijom skupova koje je organiziralo vaše Veleposlanstvo, odnosno činjenicom da niti jedan liječnik obiteljske medicine nije aktivni sudionik ovih skupova, tim više što sama Kraljevina Danska ima izuzetno razvijenu obiteljsku medicinu.
Uloga obiteljskog liječnika u ranom otkrivanju, dijagnostici, liječenju i praćenju oboljelih od šećerne bolesti je nezaobilazna, te smatramo da bez obiteljskih liječnika nema kvalitetnog Nacionalnog programa zaštite osoba sa šećernom bolešću.
Liječnici obiteljske medicine, specijalisti, imaju stručno znanje i mogućnost kvalitetno liječiti oboljele od šećerne bolesti bez nepotrebnog opterećivanja specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite. Jedini u sustavu zdravstva u pristupu zdravlju ili bolesti integriraju fizičke, psihičke i socijalne čimbenike.
Poznavajući svog pacijenta njegovo obiteljsko i radno okruženje, navike, strah od bolesti i liječenja, individualnim pristupom koji se temelji na međusobnom povjerenju i poznavanju mogućnosti liječenja prihvatljivih uvjetima života i rada svakog pacijenta – obiteljski liječnik može podučiti i naučiti pacijenta kako bolest adekvatno kontrolirati.
Skrbeći za pacijente i njihove obitelji možemo djelovati preventivno kod pacijenata koji imaju čimbenike rizike za razvoj šećerne bolesti. Laboratorijske pretrage koje svaki dijabetičar zbog kontrole bolesti mora obavljati moraju biti dostupne u laboratorijima primarne zdravstvene zaštite (mikroalbuminurija nedostaje). Najbolje bi bilo kada bi se neke pretrage mogle obavljati u ordinacijama obiteljskih liječnika.
Takvim praćenjem bolesti na mjestu pregleda uz plaćanje te usluge kroz dijagnostičko terapeutski postupak HZZO bi višestruko uštedio zdravstveni novac, bolest bi bila adekvatno praćena, ne bi se trošila dodatna sredstva za putne troškove koje HZZO refundira dijabetičarima za odlazak na kontrole u bolnice, pacijenti ne bi trebali dodatno koristiti specijalističko konzilijarnu zdravstvenu zaštitu za nekomplicirane slučajeve što prečesto prelazi u nepotrebnu dijagnostičku i drugu obradu. Kolege dijabetolozi bi bili na takav način dostupniji za brojne dijabetičare koji imaju kompliciranu bolest koju obiteljski liječnici ne uspiju dovesti pod kontrolu i za one koji se nužno moraju liječiti u bolnicama, a zbog preopterećenosti nekompliciranim slučajevima na pregled i obradu dijabetologa moraju čekati mjesecima.
Imamo mogućnost u pravim životnim uvjetima (koji su itekako drugačiji od bolničkih!) brzo i učinkovito reagirati ukoliko postojeća terapija ne daje ili ne daje dovoljno dobre rezultate. Vrlo brzo (u sustavu najbrže) možemo primijetiti pogreške koje pacijent radi u liječenju, navikama ili dijetetskim mjerama i na njih možemo učinkovito djelovati – naravno, ako pacijent želi sudjelovati u liječenju.
Sve ovo nije nikakva novost, rečeno je više puta na mnogim skupovima, u raznim zemljama svijeta, i potkrijepljeno jasnim podacima o tome kako zemlje sa dobro razvijenom obiteljskom medicinom imaju najbolje zdravstvene pokazatelje uz najmanju zdravstvenu potrošnju po glavi stanovnika. No, u našoj zemlji se i dalje ide u razvoj Nacionalnih programa bez uključivanja obiteljskih liječnika, a sad i Vi, koji ste u svojoj zemlji prepoznali ulogu obiteljskog liječnika i dali mu položaj kakav treba imati, ovdje podržavate i proklamirate lošiji model.
U ime svih članova KoHOM-a izražavam žaljenje što, kao i prethodnih godina, isključujete obiteljske liječnike iz Nacionalnog programa zaštite osoba sa šećernom bolešću u RH. Tim više što na Vašim skupovima govorite i o ulozi obiteljskog liječnika u skrbi za bolesnika oboljelog od šećerne bolesti, bez da imate ijednog predstavnika obiteljskih liječnika, što je nepojmljivo. Otprilike kao da hrvatski obiteljski liječnici organiziraju skup o nekom problemu u Kraljevini Danskoj, a da ne pozovu niti jednog Danca, niti ikoga tko je ikad živio u Danskoj. Što biste Vi rekli o ozbiljnosti takvog skupa?
Srdačan pozdrav,
Predsjednica KoHOM-a
Ines Balint dr.med.
spec.obiteljske medicine
