Kako su namještali povezanost autizma i cijepljenja djece – i propali na sudu!
Što je otkrila golema studija cjepiva i autizma?
Nova, dosad najveća studija nuspojava cijepljenja provedena na golemom uzorku djece pokazala je da ne postoji baš nikakva veza između cjepiva i autizma, pa čak ni između autizma i žive. U novoj metastudiji, koja je provedena pod vodstvom prof. Guya Eslicka sa sveučilišta u Sydneyu, analizirani su podatci prikupljeni u pet ranijih istraživanja u kojima je sudjelovalo 1.256.407 djece te u pet ‘studija parova’ u kojima je sudjelovalo još 9.920 djece. Studije parova uspoređuju pacijente koji su imali određeni ishod, u ovom slučaju dijagnozu autizma, s vrlo sličnim skupinama koje ga nisu imale kako bi se utvrdilo je li kod njih postojala ikakva razlika u izlaganju određenim čimbenicima kao što su primjerice cjepiva. S druge strane u većim studijama analizirani su dijelovi populacije kako bi se utvrdilo koliki je udio djece obolio od autizma među cijepljenima, a koliki među necijepljenima.
http://www.bmj.com/content/342/bmj.c5347
Autori studije došli su do triju ključnih zaključaka:
- ne postoji povezanost između cijepljenja i autizma
- ne postoji povezanost između cijepljenja i spektra autističnih poremećaja
- ne postoji povezanost između autizma i cjepiva MMR.
‘Nalazi nisu pokazali ništa. Vjerojatnost je ispala nula, nula, nula! To znači da ne postoji veza… Ne možete dobiti uvjerljivije rezultate od toga’, rekao je Eslick. Da stvar bude zanimljivija, studija je pokazala da čak ne postoji ni veza između autizma i izlaganja živi, uključujući i Thimerosal, spoj žive koji se svojevremeno upotrebljavao kao konzervans za cjepiva i proizvode poput tinte za tetoviranje. Ovaj spoj danas se više ne koristi u Europi i SAD-u zbog neutemeljene panike koja se oko njega stvorila. Otpor cijepljenju postoji isto toliko dugo koliko i samo cijepljenje. Najsnažniji je uvijek bio u redovima vjerskih skupina, osobito onim fundamentalnijim, ali i među njuejdžerima te pobornicima alternativnih, prirodnih, biljnih, tradicionalnih i drugih sličnih metoda liječenja. Dio zasluge za takvo raspoloženje treba, naravno, pripisati i lobiju alternativnih medicinara koji žive od sustavnog podrivanja autoriteta konvencionalne medicine utemeljene na dokazima.
