KoHOM u povodu Međunarodnog dana obiteljskih liječnika o stanju u obiteljskoj medicini u Hrvatskoj danas Povodom Međunarodnog dana obiteljskih liječnika koji se svake godine obilježava 19.svibnja, mi liječnici obiteljske medicine okupljeni u KoHOM-u (Koordinacija hrvatske obiteljske medicine) želimo istaknuti ulogu i doprinos obiteljskih liječnika u zdravstvenim sustavima širom svijeta. Ovaj dan je divna prilika da javnosti ukažemo na središnju ulogu obiteljskih liječnika u pružanju osobne, sveobuhvatne i kontinuirane zdravstvene skrbi za sve naše pacijente, ali i da upozorimo na probleme.
Najvažniji problemi koji nas trenutno tište:
- Veličina timova u obiteljskoj medicini:
Tražimo da se standardni tim u obiteljskoj medicini kroz pet godina odredi na 1200 pacijenata po liječniku. Sada je 1700, no na mnogim mjestima i do 2300. U takvim uvjetima, uz ovaj opseg zadataka, vrlo je teško kvalitetno raditi. Smatramo to apsolutnim prioritetom bez kojeg nema daljnjeg razvoja. Za usporedbu: Italija 1100 pacijenata/liječniku, Danska 700, Švedska 2000 (ali po liječniku dolazi 1 VSS sestra koja radi s kroničarima, 1 psihoterapeut, 1 fizioterapeut, 1 SSS sestra, 1 laborant, 1-2 administratora, 1 administrativna tajnica po timu!).
Tražimo jasne kriterije za odlazak liječnika u privatnu praksu. Predlažemo da oni obuhvaćaju postojanje specijalizacije iz obiteljske medicine, staž kao specijaliste, rad na udaljenosti od najbliže bolnice uz posebno vrednovanje rada na otocima i u brdsko-planinskim i izoliranim područjima, te znanstveno-nastavna dostignuća. Cijeli postupak mora biti potpuno neovisan od bilo koje politike, bilo od strane županija, bilo od ministarstva kako bi se izbacila mogućnost pogodovanja i ucjenjivanja zdravstvenih radnika.
- Administracija
potvrde i putni nalozi, printanje kartona za raznorazne potrebe HZZO-a, dostavljanje papira u HZZO, prikupljanje telefonskih brojeva pacijenata za HZZO itd. itd. Sati i sati administriranja koje nema veze sa medicinom za koju smo se mi i naše sestre educirali, a svakodnevno nam oduzima vrijeme i energiju. Molimo MIZ i HZZO da sve potvrde nevezane za zdravstvenu zaštitu kompletno maknu iz naših zadataka, kao i pisanje putnih naloga, raznoraznih besmislenih očitovanja, upisivanje telefonskih brojeva prije e-naručivanja, ispisivanje brojnih obrazaca, jer se većina toga može riješiti informatičkim putem.
- Informatizacija.
Hrvatski zdravstveni informatički sustav je najrazvijeniji u svijetu na što moramo biti ponosni. No, ima prostora za unapređenja. Zahtjevamo da se u što kraćem roku sve bolnice, zavodi za javno zdravstvo i ostali povežu u cijelosti s nama koji tako radimo već više od 6 godina. Želimo mogućnost slanja pacijentovog kartona drugom izabranom liječniku u slučaju selidbe (a ne ispisivanja tona papira), mogućnost brzih konzultacija s bolničkim kolegama, brzog primanja dijagnostičkih nalaza, te jednostavno i efikasno naručivanje pacijenata.
- Kadrovi
želimo mogućnost zapošljavanja liječnika, provođenje njihovih specijalizacija u obiteljskoj medicini, fizioterapeuta koji bi kroničnim pacijentima na terenu naših ambulanti pomagali u kućama ili u ordinacijama. Trebamo administratora da se naše sestre u miru mogu posvetiti radu s pacijentima, a ne javljanju na telefone i printanju papira. Trebamo fakultetski obrazovane sestre za rad s grupama kroničara, ali i sestre za ambulantni rad, te rad u kućama pacijenata. U takvom okruženju brojni poslovi rehabilitacije i skrbi za teške bolesnike bili bi učinkovitiji, pacijente bi se ranije moglo otpuštati iz bolnica na kućno liječenje kao što npr. rade Švedska, Belgija, Nizozemska i Danska.
- Smjernice
tražimo da u zakon uđu odredbe da su referentni centri za pojedine bolesti zaduženi da u roku od 6 mjeseci objave smjernice za dijagnostiku i liječenje bolesti za koje su oni referentni centar (financijske za HZZO i opće kliničke, podijeljene u one za PZZ i one za bolničku zaštitu), te da ih na osnovu znanstvenih dokaza moraju revidirati svakih godinu dana.
Tražimo da se u zakonu izbaci mogućnost da novopridošli liječnik opće medicine može samostalno raditi u djelatnosti obiteljske medicine. Smatramo i zahtjevamo da se u zakon ubace promjene koje našu djelatnost nazivaju samo djelatnošću Obiteljske medicine i nas specijaliste, specijalistima obiteljske medicine.Obiteljska medicina je vrlo specifična grana medicine s ogromnim opsegom rada i vrlo zahtjevnim sustavom prosuđivanja i odlučivanja.
Netko bez specijalizacije najčešće nije u mogućnosti kvalitetno i sigurno raditi u današnjim uvjetima bez mentora i dodatnog, specifičnog školovanja. Što se onda prečesto svodi na pisanje recepata i uputnica, skretničarenje, zbog kojeg su na gubitku i pacijenti, cjelokupna struka – obiteljska medicina, ali i zdravstveni sustav u cjelini.
Što se Domova zdravlja tiče, oni imaju mnogo potencijalnih zadaća i funkcija koje bi mogli puno bolje raditi nego što to rade sa ugovaranjem djelatnosti sa HZZO-om. Nema potrebe da postoji sva mašinerija jednog Doma zdravlja samo za to da bi imala određeni broj doktora koje bi onda ravnatelji mogli tjerati da: rade tamo gdje nitko neće raditi, rade ono što (po riječima ravnatelja) nitko od privatnika neće raditi i sl.
Maliciozno je plašiti stanovnike RH (naše pacijente) sa privatizacijom zdravstva i posljedičnim naplaćivanjem zdravstvenih usluga, i situacijom da onaj tko nema novaca neće se ni moći liječiti. I sada je više od 70% ordinacija primarne zdravstvene zaštite privatno (u koncesiji) i velika većina pacijenata niti ne zna da li je njihov izabrani liječnik privatnik ili zaposlenik Doma zdravlja. Liječnici u ovih 30% ordinacija koje su u vlasništvu Domova zdravlja u rijetkim slučajevima ostaju duže godina u obiteljskoj medicini, već daju otkaz i odlaze ili u bolnice, ili u posljednje vrijeme van zemlje. Trenutno je više od 400 ordinacija u Hrvatskoj bez liječnika obiteljske medicine. (Što znači da Domovi zdravlja baš i nisu uspješni u osiguravanju onog što su trebali osigurati i što je ravnateljima DZ-a jedan od razloga zašto bi oni trebali postojati u ovakvom obliku u kakvom trenutno postoje – osiguranje zdravstvene zaštite u svim dijelovima zemlje). Pružanje mogućnosti i zaposleniku Doma zdravlja da postane privatnik je jedan od načina da ga se zadrži i u zemlji, i u obiteljskoj medicini.
Zahtjevamo da se Ministarstvo kroz izmjene zakona ne miješa u demokratske procese liječničke samouprave u liječničkoj komori. MIZ sada ima nadzornu ulogu koju redovito provodi, no ne smije dirati u liječničku samoupravu. U protivnom, komora će s vremenom postati politička pozornica što je za sve liječnike neprihvatljivo. U ovoj državi se politika ionako već previše upliće u sve procese i sve pore života stanovnika. Podržavamo sadašnje prijedloge izmjena zakona (uz upozorenja za one izmjene koje smatramo pogrešnima i štetnima) i nadamo se da će se s njima nastaviti u skladu s prijedlozima koje smo iznijeli. Iz brojnih kontakata koje imamo vidimo da sadašnji Ministar zdravstva, prim. Varga, ima veliku podršku liječničke struke kakvu nije imao niti jedan dosadašnji ministra zdravstva. Želimo mu uspjeh kako bismo postali još bolji pomagatelji onima kojima je najteže te kako bi zadržali naš zdravstveni sustav među najboljima u svijetu.
