Liječnici na otocima, pogotovo onim izoliranijim, završe uglavnom kako bi što prije obavili stažiranje, ili pak po kazni, a s njih odlaze čim im se ukaže prva bolja prilika, pa je prava rijetkost naići na doktora koji je vojevoljno odabrao dugotrajnu otočku izolaciju i sve što život i rad na škoju nose. Jedan takav primjer je doktorica Magdalena Nardelli Kovačić, rođena Slavonka koja već punih 30 godina živi i radi na Mljetu i koja tijekom godine skrbi o zdravlju oko tisuću stalno naseljenih Mljećana, a tijekom ljetne sezone i o 10.000 turista koliko ih bude na otoku.
Doktorica Nardelli zrači upravo nevjerojatnom energijom, uvijek je u pokretu, a smiješak s lica ne silazi joj ni dok po najžešćem zvizdanu s teškom kožnom doktorskom torbom ide u kućne posjete starijim Mljećanima. – Doktore na specijalizaciji neki otok obično dopadne slučajno, ali kod mene je to bilo namjerno. Odrasla sam u malome mjestu, u Novoj Gradiški, a kasnije sam živjela u Slavonskom Brodu i zapravo su me uvijek privlačile manje sredine, mjesta gdje navečer svi sjede pred kućama, svatko svakoga poznaje i gdje se ne moraš voziti sat i pol vremena od posla do doma. Po završetku fakulteta stažirala sam u Supetru, gdje sam srela budućeg supruga (Branka Kovačića, op.a.), a kada smo odlučili živjeti zajedno, razmotrili smo sve opcije i odlučili otići na Mljet. Pomno smo odvagnuli sve prednosti i mane te odluke i moram reći da se nikada nismo pokajali. A ja sam se zapravo u ovaj otok zaljubila još puno ranije.
Kao dijete ljetovala sam u ferijalnom odmaralištu u Korčuli i jednom smo od tamo išli na izlet na Mljet. Bila sam fascinirana i nakon toga sam uvijek tu dolazila ljetovati, a često sam zamišljala kako bi lijepo bilo tu i živjeti – objasnila je dr. Nardelli, s kojom smo razgovarali u kratkom predahu između njenog rada u ordinaciji u Babinu polju i odlazaka na teren u kućne posjete.
Pročitajte ostatak članka o dr. Nardelli: Mljet-su-svi-zaboravili
