Zapisnik sa sastanka održanog u Ministarstvu unutarnjih poslova 3.12.2018.
Zajednički sastanak djelatnika MUP-a i predstavnika udruga liječnika obiteljske medicine održan je 3.12.2018. uprostoru MUPa, Ilica 335, II kat, soba 332, 11-13h.
Sastanak je održan na poziv državnog tajnika Žarka Katića, a povodom stupanja na snagu Zakona o nabavi i posjedovanju oružjagrađana NN98/18., 1.11.2018.
Prisustvovali su:
MUP:
Žarko Katić, državni tajnik
Nataša Prišlin, voditeljica odsjeka za poslove oružja
Miroslav Maretić, voditelj službe za pravne poslove
Dinko Ljubić, pravnik, MUP
MIZ:
Danica Kramarić, načelnica sektora za PZZ
Ana Malenica, služba za PZZ
Hrvatska liječnička komora.
Dr. Valerija Bralić Lang, dr.med, članica Povjerenstva za PZZ
KoHOM– Koordinacija hrvatske obiteljske medicine
Dr. Ljiljana Ćenan, dr med, član IO
Dr. Nataša Ban Toskić, dr. med, član IO
Dr. Magdalena Šobar, dr.med, član
Dr. Oskar Crnalić, dr.med., obiteljski liječnik
Hrvoje Raić, odvjetnik
HUOM– Hrvatska udružba obiteljske medicine
Dr. Marko Rađa, dr.med., predsjednik
HUKPZZ-Udruga koncesionara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Dr. Josipa Rodić, dr.med., predsjednica
Dr. Sanja Kljaić Grotić, član IO
HDOD-Hrvatsko društvo obiteljskih doktora
Dr. Dragan Soldo, dr.med., predsjednik
Sastanak otvara državni tajnik Žarko Katić, pozdravlja sve okupljene te navodi da je sastanak sazvao nakon medijskih istupa obiteljskih liječnika povodom stupanja na snagu novog Zakona o nabavi o posjedovanju oružja te nakon dopisa udruge KoHOM koji je Ministarstvu unutarnjih poslova upućen 21.11.2018.
Izražava isprike što je nas, obiteljske doktore, izostavio iz sastava radne grupe koja je sudjelovala u izradi navedenog Zakona; naprosto se nije sjetio da bismo mi bili aktivni sudionici u toj grupi u kojoj su inače sudjelovali i liječnici. Razumije naše argumente iznesene u javnosti, o tome da je ovakvim Zakonom možda narušen povjerljiv odnos između liječnika i pacijenta, ali isto tako navodi da je proces izrade dugo trajao, da su bili uključeni mnogi dionici, bio je javan te je provedeno i savjetovanje sa zainteresiranom javnosti. Uloženo je i dosta amandmana te sada imamo ovakav Zakon i to je gotova stvar. Jedina ključna razlika u odnosu na stari Zakon je ta da više nema periodičnih pregleda imatelja oružja, a MUP-u je žao što je amandmanima odbačen njegov prijedlog o obaveznom zdravstvenom pregledu sa navršenih 70 godina života. Izražava mišljenje da niti ne postoji drugačiji način za kontrolu zdravstvenog stanja imatelja oružja.
Predaje riječ gostima redom:
Dr. Dragan Soldo navodi da je sporan način nakoji smo mi liječnici dobili obavijest od MUP-a o našoj ulozi u ovom Zakonu. Ne znamo niti zašto je Zakon donesen – ionako djelatnici MUP-a i vojske te vatrogasci idu na obavezne zdravstvene preglede. Ispada da su samo lovci zaslužni za ovakve odredbe zakona; navodi da je jako riskantan ovakav Zakon osobito sada, u sezoni lova, kada bilo koji lovac može doći na pregled iz nekog banalnog razloga, npr. gripe ili prehlade, ili jednostavno reći da se loše osjeća, potom u lovu nastrijeliti neku osobu i onda se braniti da je bio bolestan, ali njegov izabrani doktor nije ga upozorio na oružje niti ga prijavio na izvanredan pregled, čime izabrani liječnik preuzima svu odgovornost na sebe. Što raditi u takvom slučaju?
Dr. Marko Rađa navodi da je sporno to što post festum saznajemo za zakon koji se nas direktno tiče. Pita se zašto, ako vozači i sportaši idu na obavezne periodične preglede, to isto ne moraju i ne mogu lovci? Najgore od svega je narušavanje povjerljivog odnosa liječnika i pacijenta jer pacijenti znaju da ih mi prijavljujemo. Navodi da zna za primjer psihijatra koji eksplicitno ne želi prijaviti pacijenta imatelja oružja baš zbog povjerenja. Dr. Rađa predlaže uvođenje automatiziranog procesa prijave pacijenta imatelja oružja na izvanredni zdravstveni pregled, a putem CEZIH-a i to vezano za unošenje točno definiranih MKB dijagnoza. Navodi da sada ispada da moramo prijaviti baš svaki dolazak pacijenta u ordinaciju.
Dr. Josipa Rodić navodi da njezinu udrugu, prije svega, zanima kakav je značaj ovog Zakona u odnosu na GDRP direktivu EU te zašto se MUP nije spojio na CEZIH. Pita da li postoje točno određene MKB dijagnoze koje se prijavljuju te predlaže da, ukoliko ne postoje, neka se točno definiraju te neka onda MUP povlači podatke direktno iz kartona putem CEZIH-a, a bez uplitanja liječnika, čime bi se izbjeglo i narušavanje povjerljivog odnosa liječnika i pacijenta.
Dr. Sanja Kljaić Grotić podržava sve već rečeno i navodi da je upoznata sa činjenicom da niti specijaisti medicine rada ne podržavaju ovakve odredbe Zakona koje upliću direktno obiteljske liječnike u proces kontrole imatelja oružja te naglašava da je Udruga koncesionara spremna podići tužbu u Strasbourgu radi rušenja ovog Zakona ukoliko se on ne izmjeni na način da isključi ulogu obiteljskog liječnika kao prijavitelja svojeg pacijenta. Smatra da će se dogoditi, kao posljedica, da pacijenti koji imaju oružje neće niti dolaziti svojem izabranom doktoru nego se ili neće liječiti uopće ili će ići privatniku koji ne mora prijavljivati MUP-u promjenu njihova zdravstvenog stanja.
Dr. Ljiljana Ćenan podržava sve već rečeno i dodaje da Zakon ima mnoge iznenađujuće velike pogreške u tekstu, a koje proizlaze iz toga što nitko od kreatora nije ništa pitao struku. Tako na primjer, u nekoliko navrata se spominje izraz “izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite”. Pa nas sada zanima na kojeg se to točno izabranog liječnika mislilo jer i stomatolog, ginekolog i pedijatar su izabrani liječnici primarne zdravstvene zaštite. Da li i oni imaju napomenu “vlasnik oružja” u kartonima svojih pacijenata te imaju li i oni obavezu prijavljivanja promjene zdravstvenog stanja imatelja oružja? Čak se navodi termin “izabrani psihijatar” iako takvo nešto ne postoji niti u praksi niti u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Dr. Ćenan ističe da u članku 2. navedenog Zakona piše: “Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991.”, dok u članku 12. navedene Direktive piše: “Ne dovodeći u pitanje nacionalne zakone o profesionalnoj odgovornosti, ne bi trebalo smatrati da se procjenom relevantnih zdravstvenih ili psiholoških informacija stavlja ikakva odgovornost na medicinsko osoblje ili druge osobe koje pružaju takve informacije u slučaju zlouporabe vatrenog oružja koje je u nečijem posjedu u skladu s Direktivom 91/477/EEZ.”
Kako je onda moguće da je izglasan takav Zakon koji je u koliziji sa Direktivom EU, a poziva se na nju?
Naglašava da se otvara pitanje što sa onim pacijentima koji godinama nisu bili u ordinaciji na pregledu i tko za njih odgovara? Oni su do sada morali ići na periodičke preglede svakih 5 godina, a od sada niti to. Pita se, što se htjelo postići ovakvim Zakonom te kolika će biti korist, a kolika moguća šteta u javnoj sigurnosti građana? Predlaže hitno vraćanje periodičnih pregleda.
Dr. Nataša Ban Toskić navodi da je KoHOM usvojoj Predstavci postavio ključne teze i pitanja na koja nije dobio odgovor te ih sada želi naglas pročitati pred svima:
“Smatramo da je skandalozno, neprofesionalno, neodgovorno i necivilizacijski donijeti ovakvu odredbu Zakona kojim se regulira javna sigurnost građana, a bez prethodnog savjetovanja sa KRAJNJIM IZVRŠITELJIMA liječnicima obiteljske medicine i njihovim stručnim i strukovnim udrugama, te im silom nametnuti ogromnu odgovornost i istovremeno narušiti sve postavke struke u smislu povjerljivog odnosa sa pacijentom, čuvanja liječničke tajne te sigurnog i neometenog rada. Naročito je neodgovorno narušiti siguran rad i stvoriti potencijalnu fizičku i egzistencijalnu ugrozu liječnika!
Stoga postavljamo pitanje svima Vama:
- Zašto nismo pozvani u Radnu skupinu za izradu navedenog zakona i tko je to od liječničke struke dao dozvolu za ovakvu odredbu zakona kojom smo isključivo MI obiteljski liječnici nosioci tereta odgovornosti?
- Je li dao suglasnost ministar zdravstva, prof.dr. sc. Milan Kujundžić, za ovakvu odredbu Zakona?
- Je li ishodovano mišljenje nadležne Komore, Hrvatske liječničke komore, za ovakvu odredbu Zakona?
- Je li ishodovano mišljenje Hrvatskog liječničkog zbora, kao vrhovne stručne udruge liječnika, za ovakvu odredbu Zakona?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se definiraju točni i nedvojbeni kriteriji po kojima će izabrani liječnik obiteljske medicine prijavljivati svoje pacijente MUP–u radi izvanrednog pregleda vlasnika oružja, te točan postupnik prijave?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se definiraju mjere zaštite i osobne sigurnosti liječnika primarne zdravstvene zaštite koji je u obvezi prijavljivati vlasnike oružja na pregled?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se definiraju sankcije za ugrožavanje života i narušavanje ugleda i egzistencije liječnika primarne zdravstvene zaštite?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se definira odgovornost i sankcije za liječnika primarne zdravstvene zaštite koji nije prijavio svojeg pacijenta, vlasnika oružja, na izvanredni pregled, ukoliko je taj pacijent počinio kazneno djelo služeći se oružjem za koje ima dozvolu, posebno ukoliko taj pacijent nije bio uopće na pregledu u ordinaciji godinama?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se definira 0 točka od koje se počinje sa procjenom potrebe za izvanrednim pregledom?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se definira obaveza MUP-a o obaviještavanju izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite o ishodu izvanrednog pregleda njegovog pacijenta vlasnika oružja?
- Kojom odredbom navedenog Zakona se određuje obavezna Polica osiguranja života liječnika?
- Tko plaća izvršenje obveza po odredbama navedenog Zakona?
- Kojim DTP postupkom iz Odluke o osnovama ugovaranja PZZ se bilježi postupak prijave neprijepornog pacijenta MUP-u?
- U kojem vremenskom periodu i u kojem satu redovnog radnog vremena, liječnik radi uvid u popis svojih pacijenata vlasnika oružja koji jesu ili nisu bili u ordinaciji na pregledu te ih poziva na pregled?
Usto, dr. Ban Toskić naglašava da nigdje u EU niti u drugim zapadnim državama ne postoji okolnost da liječnik prezima odgovornost za postupke drugih ljudi. U Hrvatskoj, ovakvim Zakonom, imatelj oružja ima odgovornost samo navesti ime svog izabranog liječnika i potpisati suglasnost da on njegove zdravstvene podatke dijeli MUP-u, a ustanova medicine rada ima odgovornost izdati ocjenu o zdravstenoj sposobnosti imatelja oružja pri prvom i izvanrednom pregledu. Time prestaje svaka odgovornost osobe imatelja oružja i vještaka liječnika, a obiteljski liječnik dobija odgovornost za kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja imatelja oružja te njihovo prijavljivanje – prema sadašnjem Pravilniku – za baš sva moguća stanja i bolesti. Ukoliko to ne učine, obiteljski liječnici podliježu prekršajnim i kaznenim progonima.
Važno je upozoriti sve djelatnike MUP-a da u velikom dijelu Hrvatske, osobito istočno od Zagreba, postoje takozvani “prazni timovi” u kojima rade svaki dan drugi doktori, ponekad samo 4 sata, bolnički doktori, mladi doktori, umirovljeni doktori, te nema kontinuiteta u skrbi zapacijenta i jednostavno ne postoji taj “izabrani” koji će ikoga prijaviti. To vodi u potpuni slom ovakve koncepcije brige i odgovornosti za javnu sigurnost.
Dr. Ban Toskić predlaže da svaki imatelj oružja jednom godišnje potpiše izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, da nije (ili je) kod njega nastupila promjena zdravstvenog stanja. Isto tako, predlaže hitno vraćanje periodičnih pregleda.
Dr. Magdalena Šobar navodi da je ona posve konkretni primjer današnjeg izabranog liječnika – mlada žena u izoliranoj ambulanti daleko od svih, najkrhkiji predstavnik skupine obiteljskih liječnika. Svaki je dan izložena agresiji radi vozačkih dozvola, nekoliko puta je zvala policiju u pomoć radi verbalnih napada i prijetnji pacijenata. Ali policija ju je čak i ismijavala, te nikada nisu učinili ništa da sankcioniraju agresivce, a nju kao liječnika zaštite. Sve bi završilo prekršajnom prijavom koja bi bila odbačena jer okrivljenik ima PTSP i taj pacijent bi nastavio dolaziti u ordinaciju kada god hoće. Pita “kako ste mi to mogli napraviti? Meni, samoj u izoliranoj ambulanti? Hoću li ja preživjeti? Niste to dobro napravili. Pa sada nitko neće ni dolaziti, desit će se opake bolesti, biti će nezgoda. “Pita koliko policajaca je MUP osigurao da čuvaju doktore PZZ dok ovi prijavljuju imatelje oružja za izvanredni pregled? “Koliko doktora mora biti nastrijeljeno da bi se shvatilo koliko je ovo pogrešno?”
Dr. Ljiljana Ćenan pita zar se radi financijske koristi male skupine ljudi doista isplatilo ugroziti opću sigurnost?
Dr. Valerija Bralić Lang navodi da, kao predstavnik HLK i Hrvatskog liječničkog zbora doista misli da je grozno što nas nitko nije zvao u radnu skupinu za izradu ovog zakona. Slaže se sa svime što je rečeno, a potječe iz obitelji sa dugom lovačkom tradicijom pa dobro poznaje problematiku i iz toga ugla. Poseban problem predstavlja naša odgovornost po drugima zakonima. Pita se zar je samo cijena pregleda bila razlog za izmjene zakona? Misli da Zakon treba popraviti tu gdje su naše primjedbe. Popis spornih dijagnoza ne postoji kao određen i konkretan što je veliki problem.
Danica Kramarić odgovara da je MIZ bio uključen proces donošenja Zakona o nabavi i posjedovanju oružja, dao je pozitivnu ocjenu i suglasnost na prijedlog radne skupine, jedina primjedba je bila da je potreban pregled sa navršenih 70 godina života, a što je odbijeno amandmanima. Mišljenja je da je izabrani liječnik odgovoran za praćenje zdravstvenog stanja svojih pacijenata i nema drugog načina da se ovo riješi. Ta tko će drugi znati što i kada prijaviti za zdravstveni pregled? Čudi se navodu dr. Ćenan da neki ljudi ne dolaze godinama na pregled u ordinaciju te misli da se tu radi o neprofesionalnosti tj. o propustu liječnika koji je dužan potražiti ljude koji mu dugo nisu bili na pregledu, osobito imatelje oružja, čak i otići u kućnu posjetu! Isto tako, smatra da se EU direktiva uklapa u Zakon. Uostalom, proces donošenja zakona je bio javan i mogli ste se na vrijeme uključiti.
Međutim, problem sa preširoko postavljenim kriterijem za prijavu može se riješiti podzakonskim aktima i MIZ će nastojati donijeti bolji Pravilnik o zdravstvenim pregledima imatelja oružja u suradnji sa MUP-om te će u to uključiti i struku. Isto tako nastojat će riješiti problem povezanosti MUP-a i liječnika CEZIH-om.
Žarko Katić navodi da nije MUP donio ovakav Zakon nego je Sabor usvojio puno amandmana. Doista lovcima novac za preglede puno znači, to je činjenica, jasno je i da mi vidimo puno mogućih problema, ali ne može se sada ljudima s oružjem otežavati.
Marijan Maretić navodi da je Zakon izmijenjen minimalno, da je i do sada postojala obaveza liječnika da prijavljuje izmjenu zdravstvenog stanja imatelja oružja, a izabrani liječnici najbolje poznaju svoje pacijente. Zastupnici u Saboru imali su argument da je kvaliteta zdravstvenih pregleda ionako loša.
Danko Ljubić navodi da su članovi radne skupine bili u posjetu u Bruxellesu te da nigdje u EU ne postoje periodični pregledi oružnika, stoga smo se sada samo uskladili sa EU.
Nataša Prišlin navodi da se ništa nije promijenilo u odnosu na prethodni zakon. Zašto je ukinut periodični pregledsvakih 5 godina? To je stav zakonodavca, a postoje ljudi koji se kuže u te stvari pa su tako odlučili. Od 2014. postoji mogućnost nadogradnje informatičkog sustava te sada svi imaju oznaku koji pacijent je vlasnik oružja. Vjeruje da nije skupo platiti informatičkoj kući nadogradnju za komunikaciju sa MUP-om. Ne može ulaziti u pojedinačne slučajeve neobrazovanosti policijskih službenika i ispričava se za takve probleme kakve je dr. Magdalena Šobar iznosila. Navodi da je u prošlih 5 godina samo 26 prijava za izvanredni pregled stiglo od liječnika PZZ i da su svi prijavljeni proglašeni zdravstveno nesposobnim i ostali bez oružja.
Dr. Ljiljana Ćenan odgovara da su se promijenile 2 bitne odredbe zakona: ukinuti su periodični pregledi i vlasnici oružja sada potpisuju suglasnost da ih izabrani liječnik prijavljuje policiji idijeli podatke o njihovim dijagnozama.
Zbog svega što je donio ovaj novi zakono biteljski liječnici su prisiljeni ponovno obavijestiti javnost o novim okolnostima, svima se ispričati i sve pacijente svaki puta kada dođu u ordinaciju, prijaviti MUP-u za izvanredni pregled, pridržavajući se odredbi Zakona o nabavci i posjedovanju oružja građana i Pravilnika o zdravstvenom pregledu za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja. Obiteljski liječnici se ne mogu izlagati odgovornosti da plaćaju kazne od 1000 do 5000 kn ukoliko ne prijave promjenu zdravstvenog stanja imatelja oružja, niti da budu kazneno gonjeni ukoliko imatelj oružja počini kazneno djelo s tim oružjem.
Nataša Prišlin pita kako će njihove službenice u administraciji onda moći odlučiti koga zvati, a koga ne.
Dr. Ljiljana Ćenan odgovara da to nije naš problem već njihov.
Dr. Nataša Ban Toskić pita gđu Prišin – ako nije bila uključena Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor, niti jedna udruga obiteljskih liječnika, tko su onda ti stručnjaci koji znaju što rade, a koji su sudjelovali u izradi ovakvog Zakona u dijelu koji se odnosi na ulogu liječnika obiteljske medicine?
Hrvoje Raić naglašava činjenicu da postoji puno timova bez nositelja u kojima jednostavno ne postoji kontinuitet jednog liječnika koji bi nosio odgovornost za oružnike. Tko će od doktora biti odgovoran za incidente koji se ondje mogu dogoditi? I za propuste?
Žarko Katić svjestan je svih problema koje smo naveli, smatra da moramo svi dobro razmisliti o mogućim rješenjima te svakako imati novi, konstruktivni sastanak, odmah u siječnju 2019., kada bismo usaglasili neka konkretna rješenja, a on će u međuvemenu istražiti mogućnosti sa strane MUP-a. MIZ će raditi na Pravilniku za zdravstvene preglede i pokušati dati definiciju točnih dijagnoza za prijavu. Ipak naglašava, iako nas razumije,da smo mogli i ranije regirati, dok Zakon još nije izglasan.
Dr. Ban Toskić izražava, ispred KoHOM-a, zadovoljstvo najavljenom suradnjom, ali mora naglasiti da je u protekle dvije godine bilo vrlo turbulentno u liječničkim krugovima – radilo se vrlo aktivno na dva ključna zakona u zdravstvu – Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu oobaveznom zdravstvenom osiguranju, te u nizu radnih skupina o preventivnim programima. Uz redovan rad u praksi naprosto nam je promaklo da je u izradi nekakav Zakon o oružju koji nas, obiteljske liječnike, definira kao glavne izvršitelje, a nitko nas nije upozorio na to, niti jedan info, niti alarm nismo dobili od matičnog Ministarstva iako smo ondje bili gotovo svakodnevno prisutni.
Isto tako, dok se ovaj problem ne riješi, KoHOM će pozvati sve kolege u praksi da se striktno drže Zakona. Mi ovakav Zakon nismo htjeli, mi se s njim ne slažemo, držimo da uništava našu struku, nama nije lako niti imamo želje, snage i vremena boriti se sa institucijama države. Na problem smo ukazali, pacijente ćemo kontinuirano obavještavati o okolnostima i strogo ćemo se pridržavati odredaba Zakona.
Sastanak je zatvorio Žarko Katić sa najavom skorog novog sastanka i sa navođenjem zaključaka:
- Što prije donijeti podzakonske akte u području CEZIH razmjene i Pravilnika o zdravstvenim pregledima sa konkretnim definiranim dijagnozama za prijavu
- Uključivanje struke u rješenja
- Potrebno je u zakon vratiti periodične preglede
- Novi sastanak u siječnju 2019.
Zapisnik sastavila
Dr. Nataša Ban Toskić
