Koordinacija hrvatske obiteljske medicine u svibnju ove godine održala je kongres sa temom Dijete u skrbi obiteljskog liječnika. Među glavnim temama našeg kongresa pojavio se rastući problem preuhranjenosti naše djece. Mi obiteljski liječnici u svojim ordinacijama svakodnevno se susrećemo sa posljedicama preuhranjenosti dječje dobi u vidu najčešćih bolesti današnjice – šećerne bolesti, hipertenzije, malignih bolesti, degeneratvinih bolesti kostiju i zglobova, neplodnosti, psihičkih bolesti.. koje su na žalost u porastu i koje su se počele pojavljivati u sve ranijoj životnoj dobi.
Predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje uz kućni odgoj ključni su za razvoj naših prehrambenih navika. Kao društvo možda ne možemo direktno utjecati na kućni odgoj i prehrambene navike roditelja/skrbnika, ali možemo utjecati na prehrambene navike u odgojno obrazovnim ustanovama.
Trenutno je stanje takvo da se ravnatelji pod pritiskom nedostatka novca, a često i roditeljskih i dječjih želja, odlučuju za prehranu koju nije preporučila struka. Žalostan su, a uobičajen primjer i automati s nezdravom hranom, diljem hrvatskih škola, gdje se za 5 kn ili nešto više može dobiti kalorijski bogata, a nutritivno gotovo bezvrijedna hrana i napitci. U velikoj većini hrvatskih škola ponuđene jelovnike čini nezdrava, visokokalorijska prehrana, bogata rafiniranim ugljikohidratima i zasićenim mastima.
I dok u kurikulumu djecu učimo zdravoj prehrani i zahtijevamo od njih da za dobru ocjenu znaju koju hranu treba jesti, a koju izbjegavati, u praksi u toj istoj školi par minuta kasnije hranimo ih smećem. Kakva je poruka koju šaljemo našoj djeci? Što ih želimo naučiti? Da je sve što nauče u školi neprimjenjivo u životu? Kako očekujemo poštivanje institucije koja sama sebe ne poštuje i koja promovira dvostruke kriterije već od najranije dobi? Zar je to „škola za život“?
Školska prehrana mora biti ogledni primjer zdrave prehrane, jednako kao što učitelji moraju biti primjer stručnosti, znanja, lijepog ponašanja. A zdravlje i obrazovanje naše djece ne mogu biti nešto na čemu će ova država štedjeti!
Na koncu, roditelji koji ne žele da im djeca jedu zdravo mogu i sami spremati djeci hranu, mogu im sami kupovati piroške, buhtle, krafne, bureke i pizze koje im sada novcima poreznih obveznika kupuje škola! Jednako kao što su sada roditelji koji svome djetetu žele osigurati zdravu prehranu i time optimalan rast i razvoj, prisiljeni to činiti kod kuće! Iako su svoj djeci prema Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnim školama koje je još 2013. izdalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i koje je sastavila struka, to dužne osigurati institucije RH!
Preuhranjenost djece rane školske dobi je sa 20% u 2003.g narasla na 35% 2016.g. U svojim ordinacijama svakodnevno liječimo sve mlađe hipertoničare, dijabetičare, o porastu broja maligno oboljelih i o ishodima koji su na zadnjim mjestima među eruopskim zemljama, da i ne govorimo. Povezanost preuhranjenosti i navedenih oboljenja je nesporna znanstveno dokazana činjenica. Ne dopustimo da i dalje svojom inercijom sudjelujemo u pretvaranju naše djece u buduće bolesnike!
Jasno nam je da se možda nekome tema školske prehrane čini nebitna, u moru drugih problema koje imamo. Zato smatramo da je zadatak nas liječnika uvjeriti sve koji sudjeluju u odgoju naše djece da se radi o jednom od ključnih problema današnjice čije posljedice već sad osjećamo, a ukoliko nešto ne poduzmemo budućnosti se možemo samo bojati.
Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama koje je izdalo Ministarstvo zdravlja možete pogledati OVDJE.
Pogledajte i istraživanje koje je provela “Europska inicijativa praćenja debljine u djece” na https://www.hzjz.hr/medunarodna-istrazivanja/europska-inicijativa-pracenja-debljine-u-djece-hrvatska-2015-2016/
