Dr. Mario Malnar, predsjednik Koordinacija hrvatske obiteljske medicine, o grani medicine koju zdravstvena administracija zaboravlja, a lokalna zajednica ignorira
Obiteljski liječnici, nositelji primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj, kraj 2008. dočekali su s velikim promjenama u svojem radu. Većina promjena, ma kako ih zdravstvena administracija najavljivala, značila je izrazito povećanje predviđenog posla i ovlasti, uz znatno smanjenje ionako nedovoljnih sredstava za obiteljsku medicinu.
Temelji previranja bili su uvođenje naplate sudjelovanja u pregledima na razini primarne zaštite, s čime se većina obiteljskih liječnika ne slaže (ništa od tih novaca ne ide u razvoj obiteljske medicine za razliku od drugih država sa sličnim sustavima), loša sigurnost informatičkih sustava u zdravstvu, nepoštivanje zakona od same administracije, smanjenje financijskih sredstava za većinu obiteljskih ordinacija, nerješavanje desetljećima nagomilanih problematika obiteljske medicine od zdravstvenih vlasti. Zbog toga, ali i nezadovoljstva radom drugih liječničkih udruženja u ožujku prošle godine osnovana je Udruga građana profesionalaca – liječnika obiteljske medicine KoHOM. U drugim europskim zemljama obiteljska medicina prima znatan dio novca iz državnih proračuna i/ili osiguranja. Prosječan obiteljski liječnik obradi oko 25 pacijenata na dan, obiteljski liječnici većinom nemaju limita na financijska primanja prema odrađenom poslu, nego se plaćaju sve usluge koje se naprave jer sve usluge obavljene na razini obiteljske medicine predstavljaju manja izdvajanja i rasterećenje u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. U Hrvatskoj je posve drukčije: timovi na dan odrade od 60 do 120 pacijenata za prosječni bruto prihod ordinacije od oko 31.000 kuna od kojeg se plaćaju plaće sestrama te brojni troškovi koji uopće nisu ukalkulirani u strukturu prohoda koju izračunava HZZO. Tipičan primjer su kućni posjeti za koje HZZO dnevno plaća 20-ak kuna, bez troškova amortizacije. U vrijednosti našeg rada na nijednoj razini ne postoji uračunata amortizacija za sredstva rada, a decentralizirana sredstva lokalnih uprava i samouprava za razliku od državnih ustanova (bolnice, domovi zdravlja) obiteljski liječnici privatne prakse ne mogu primati niti se za njih natjecati.
U Hrvatskoj se u desetak godina ugasilo više od 500 ordinacija obiteljske medicine. Sredstva predviđena za obiteljsku medicinu sve do ove godine nisu ni bila posebno izdvojena u zdravstvenom proračunu, nego su se grupirala uz ostatak primarne zaštite, a u slučaju neiskorištenosti prelijevala prema odlukama vlasti, i to ne u svrhu razvoja obiteljske medicine, već tekuće troškove (dugove). Isti taj novac u posljednjih 10-ak godina drastično se smanjivao i sad iznosi manje od četiri posto zdravstvenog proračuna (EU zemlje oko 15 posto). Kapitalnih investicija za razvoj obiteljske medicine već 15 godina nema. Ambulante koje iznajmljuju domovi zdravlja u lošem su stanju, što govori o percepciji obiteljske medicine od lokalne uprave-vlasnika domova zdravlja, koja nesebično investira u razvoj bolnica. Pitanje je – vrijedi li više imati X ciklotrona ili u svakoj ambulanti obiteljske medicine EKG aparat koji pravovremeno može spasiti više života? Prema našim procjenama, EKG u obiteljskim ambulantama ima 60 posto liječnika, UZV manje od tri posto, a mini laboratorije i druge uređaje koji pomažu u dijagnostici i liječenju najčešćih stanja manje od jedan posto. KoHOM okuplja više od 1000 obiteljskih liječnika, privatnika i radnika domova zdravlja, od ukupno 2500 obiteljskih liječnika. Cilj nam je ostvariti bolje uvjete rada u obiteljskoj medicini i bolju poziciju te grane medicine u društvu. Trenutne aktivnosti su vezane za postizanje izvršavanja ugovornih obveza, pridržavanje pravila rada bolnica i specijalističko-konzilijarne djelatnosti, pripreme za ugovaranje s HZZO-om u sljedećoj godini, zahtjevi za državnim natječajima za standardiziranjem prostora i opreme u našim ordinacijama te za plaćanje realno provedenog rada.
Mario Malnar
