Znanstveno-stručni simpozij o važnosti timskog pristupa u liječenju rascjepa usne i /ili nepca namijenjen je neonatolozima, pedijatrima, otorinolaringolozima-audiolozima, logopedima, ortodontima, stomatolozima, pedodontima, oralnim kirurzima, psiholozima.
Rascjepi usne i nepca najčešća su urođena malformacija lica. Na otprilike 1000 novorođene djece rodi se dvoje s nekim oblikom rascjepa usne i nepca. Rascjepi nastaju kao posljedica nedovršenog razvoja usne i/ili nepca u ranim tjednima trudnoće kada se formira lice. Budući da se usna i nepce formiraju u različito vrijeme, moguće je da se dijete rodi samo s rascjepom usne, s rascjepom i usne i nepca ili samo s rascjepom nepca. Razlog nastanka rascjepa još uvijek nije razjašnjen, postoji više teorija, no sigurno je da ulogu ima nasljeđe, ali i različiti vanjski faktori u ranoj trudnoći.
Klinička pojavnost rascjepa može biti raznolika, od minimalnih usjeka na crvenilu usne ili rascijepljenom početnom dijelu mekog nepca do potpunih, širokih, obostranih rascjepa koji obuhvaćaju cijelu usnu, nos, zubni greben te u potpunosti tvrdo i meko nepce. Neki oblici rascjepa mogu duže vrijeme biti neprepoznati, kao što je to slučaj kod submukoznog rascjepa nepca.
Zahvaljujući napretku tehnike i medicine, većina rascjepa usne danas se otkriva ultrazvučnom pretragom za vrijeme trudnoće, što omogućuje pravovremeno informiranje i pružanje podrške roditeljima. Informiranje roditelja od strane
stručnjaka daleko je bolje nego “prikupljanje” raznih, često i neprovjerenih informacija s interneta. Rođenje djeteta s rascjepom nepca može biti stresno za roditelje, ukoliko nemaju podršku stručnjaka. Rascjep, osim što narušava izgled, utječe i na funkcije hranjenja, disanja, govora i sluha. Liječenje djece je dugotrajno i praktički počinje nekoliko dana nakon rođenja uzimanjem tzv. otiska i izradom „protezice“ koja olakšava hranjenje, ali i usmjerava udaljene segmenata usne i nepca u „pravilnom smjeru“. Nakon toga slijedi, ovisno o opsegu rascjepa, nekoliko kirurških zahvata.
Važno je istaknuti da nema uspješnog liječenja rascjepa bez TIMSKOG pristupa liječenju. Iako je zahvaćena mala anatomska regija, za uspješno liječenje djece s rascjepima usne i nepca od iznimne je važnosti angažiranje više specijalističkih struka. Osim maksilofacijalnog kirurga, u timu sudjeluje otorinolaringolog, logoped, ortodont, anesteziolog, oralni kirurg, stomatolog, psiholog i socijalni radnik. Brojnost i raznolikost tima ilustrira svu složenost problematike liječenja osoba s rascjepom.
Liječenje je jedinstveno i specifično jer se odnosi na izgled, govor, slušanje, žvakanje i gutanje te iz tog razloga samo TIMSKI pristup liječenju omogućava uspješan rezultat, odnosno pruža mogućnost da se djeca rođena s nekim od oblika rascjepa usne i nepca nakon liječenja ne razlikuju ni po čemu od svojih vršnjaka.
Poštovani kolege, želja nam je da ovim jednodnevnim simpozijem prikažemo tijek liječenja djece s rascjepom usne i/ili nepca, pojasnimo ulogu svakog pojedinog člana u timu te kako u međusobnoj suradnji stvaramo novu kvalitetu. Pozivamo vas da svojim znanjem i iskustvom iz različitih znanstvenih disciplina sudjelujete i time doprinesete ovom simpoziju.
